Teorije pripovijedanja

 

Naziv kolegija:
Teorije pripovijedanja
Šifra ISVU:
190836
Šifra MOZVAG:
HKI15
ECTS:
3
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Studij
Godina
Semestar
Status
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST - PRIJEDIPLOMSKI (jednopredmetni studij)
3.g.
zimski
izborni

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Peternai Andrić, Kristina
15
0
15

 

Ciljevi i zadaci:

Kolegij bi studente trebao upoznati s osnovnim pojmovima i pristupima pripovijedanju kroz različite književnoteorijske uvide. Nakon usvojenih teorijskih pristupa, studenti bi trebali steći vještinu analize pripovijesti i strukturalističkim i poststrukturalističkim metodama.

Ishodi učenja:

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

  • definirati i razlikovati teorije pripovijedanja i pojma pripovijesti,
  • objasniti osnovne značajke pojedinog teorijskog pristupa,
  • razlikovati čitanja pripovijesti s obzirom na teorijski pristup,
  • analizirati pripovijesti iz različitog teorijskog aspekta.

Sadržaj predmeta:

Kolegij je posvećen uvodu u teorijsko promišljanje problema pripovjednog teksta i pripovijedanja poglavito iz strukturalističko-naratološke perspektive (Roland Barthes, Mieke Bal, Umberto Eco, Gerrard Genette, Wolfgang Iser, Tzvetan Todorov, Vladimir Propp) razvijene na tezama lingvista Ferdinanda de Saussurea i antropologa Claudea Levi-Straussa te iz poststrukturalističkih i postmodernističkih teorija (Linda Hutcheon, Andrew Gibson, Mark Currie, Thomas Keenan). Obradit će se književnoteorijska terminologija i metodologija vezana uz teoriju pripovijedanja, riječju, razmotrit će se pitanja pripovjedača i pripovjedačke perspektive, fokalizacije, tipovi fabule i njezina razlikovanja od sižea, pripovjednih tehnika, kategorije intertekstualnosti, autoreferncijalnosti, ali i pitanja politike i etike pripovijedanja s naglaskom na performativnu koncepciju pripovjednog teksta. Stečena teorijska znanja propitat će se na književnim predlošcima.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

Nastavna aktivnost Aktivnost studenta Ishod učenja Metoda procjene
       
       
       
       

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Istraživanje, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Istraživanje 0,5 0%
Pismeni ispit 1,2 0%
Pohađanje nastave 0,8 0%
Seminarski rad 0,5 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena postignuta seminarskim izlaganjem, seminarskim radom i ocjena iz završnoga pisanog ispita: 15% konačne ocjene čini ocjena iz seminarskog izlaganja, 15% iz seminarskog rada, a 70% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga pisanog ispita.

Iz navedenih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 bodova.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Primjer izračunavanja ocjene:

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Student je obvezan redovito pohađati nastavu, provesti samostalno istraživanje i na osnovu njega izraditi seminarski rad te položiti pisani ispit.

 

 

Obavezna literatura:

  1. Zlatko Kramarić (ur.), Uvod u naratologiju, Radničko sveučilište »Božidar Maslarić«, Izdavački centar Revija, Osijek, 1989.
  2. Cvjetko Milanja (ur.), Autor – pripovijedač – lik, Svjetla grada, Osijek, 2000.
  3. Vladimir Biti (ur.), Suvremena teorija pripovijedanja, Globus, Zagreb, 1992.
  4. Vladimir Biti (ur.), Politika i etika pripovijedanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2002.
  5. Kristina Peternai Andrić, Učinci književnosti, Disput, Zagreb, 2005.

Dopunska literatura:

  1. Gerard Genette, Metalepsa: od figure do fikcije, Disput, Zagreb, 2006.
  2. Umberto Eco, Šest šetnji pripovjednim šumama, Algoritam, Zagreb, 2005.
  3. Vladimir Propp, Morfologija bajke, Prosveta, Beograd, 1982.
  4. Tzvetan Todorov, Uvod u fantastičnu književnost, IRO Rad, Beograd, 1987.
  5. Tomislav Sabljak (ur.), Teorija priče: panorama ideja o umijeću pričanja, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2007

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Studentska anketa.

Ostale informacije: