Povijest psihologije i psihologijski sustavi

 

Naziv kolegija:
Povijest psihologije i psihologijski sustavi
Šifra ISVU:
59638
Šifra MOZVAG:
PS309
ECTS:
3
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

Studij
Godina
Semestar
Status
PSIHOLOGIJA - PREDDIPLOMSKI (jednopredmetni studij)
3.g.
zimski
obavezan

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Vuletić, Gorka
0
0
0
Marić, Mateja
0
0
30

 

Ciljevi i zadaci:

Pregled povijesnog razvoja suvremene psihologije kao znanosti te upoznavanje s najvažnijim karakteristikama razvoja i nastajanja psihologijskih sistema (strukturalizam, funkcionalizam, psihoanaliza, biheviorizam, geštaltizam) s posebnim osvrtom na trendove u suvremenoj psihologiji (kognitivna psihologija, neuroznanost, umjetna inteligencija).

 

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

  • opisati najvažnije probleme, osobe, procese koji su od predznanstvenog razdoblja psihologije (filozofija i medicina-fiziologija) doveli do sadašnjeg stupnja razvoja znanstvene psihologije
  • vrednovati relativni doprinos najvažnijih klasičnih i suvremenih psihologijskih sustava ili školanapretku psihologije
  • argumentirati svoje stajalište o znanstvenom statusu suvremene psihologije
  • kritički evaluirati buduće trendove razvoja psihologije
  • integrirati opće teorijske i metodološke trendove u psihologijskoj znanosti
  • demonstrirati odgovornost prema obvezama na kolegiju

 

Sadržaj predmeta:

Povijest psihologije: Uvod o problemima u pristupu povijesti psihologije. Rana grčka filozofija: od Aristotela do početka suvremene znanosti. Početak suvremene znanosti: Empirizam-racionalizam-romantizam-egzistencijalizam. Fiziologija i rani razvoj eksperimentalne psihologije: W. Wundt – utemeljitelj psihologije kao znanosti. Mentalna bolest – rani pristupi dijagnozi i tretmanu. Psihoanaliza.

 

Sistemi u psihologiji: strukturalizam, Gestalt psihologija, Darwin i teorija evolucije, funkcionalizam, klasični biheviorizam, neobiheviorizam. Suvremena psihologija: kognitivna psihologija, humanistička psihologija, umjetna inteligencija i neuroznanost.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

NASTAVNA METODA AKTIVNOST STUDENTA ISHOD UČENJA
 
METODA PROCJENE
predavanje, seminarsko izlaganje slušanje izlaganja, analiza literature, analiza primjera, rasprava, prezentacija naučenog opisati najvažnije probleme, osobe, procese  koji su od predznanstvenog razdoblja psihologije (filozofija i medicina-fiziologija) doveli do sadašnjeg stupnja razvoja znanstvene psihologije aktivnost studenata, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza literature, analiza primjera, rasprava, prezentacija naučenog vrednovati relativni doprinos najvažnijih klasičnih i suvremenih  psihologijskih sustava ili škola  napretku psihologije aktivnost studenata, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza primjera, rasprava, prezentacija naučenog argumentirati svoje stajalište  o znanstvenom statusu suvremene psihologije aktivnost studenata, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza primjera, rasprava, prezentacija naučenog kritički evaluirati buduće trendove razvoja psihologije aktivnost studenata, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza primjera, rasprava, prezentacija naučenog integrirati opće teorijske i metodološke trendove u psihologijskoj znanosti aktivnost studenata, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza primjera, rasprava, prezentacija naučenog demonstrirati odgovornost prema obvezama na kolegiju aktivnost studenata, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Kontinuirana provjera znanja, Kontinuirano praćenje, Pohađanje nastave, Seminarski rad

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

usmeno i pismeno

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Kontinuirana provjera znanja 1,25 60%
Kontinuirano praćenje 0,25 10%
Pohađanje nastave 0,5 0%
Seminarski rad 1 30%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

Udio postotka u ocjeni za pojedini element praćenja i provjeravanja jednak je broju ocjenskih bodova koje student tijekom nastave treba prikupiti. Primjerice, ako seminarski rad nosi 20% udjela u ocjeni to odgovara maksimalno 20 ocjenskih bodova.

U oblikovanju konačne ocjene uzima se u obzir ukupan broj ocjenskih bodova ostvaren kroz kontinuirano praćenje i provjeravanje znanja (provjere u obliku dva kolokvija) pri čemu svaki kolokvij nosi po 30 ocjenskih bodova, seminarski rad koji nosi 30 ocjenskih bodova i kontinuirano praćenje kroz aktivnost na nastavi s maksimalno 10 ocjenskih bodova.

Aktivni studenti dodatne bodove mogu ostvariti, osim kroz aktivnost na nastavi, usmenim izlaganjem radova, izradom novina, plakata, postera, prezentacije, sažetog prikaza teme, čitanjem članaka, analizom filma i ostalim zadacima na predavanjima po uputama nastavnika. Aktivnost studenata bilježi se svaki nastavni sat.

Ukupna ocjena uspjeha određuje se na temelju ukupnog zbroja ocjenskih bodova stečenih tijekom nastave, a konačna ocjena određuje se prema sljedećoj raspodjeli:

  • izvrstan (5) – od 91 do 100 ocjenskih bodova
  • vrlo dobar (4) – od 81 do 90 ocjenskih bodova
  • dobar (3) – od 71 do 80 ocjenskih bodova
  • dovoljan (2) – od 61 do 70 ocjenskih bodova
  • nedovoljan (1) – ispod 60 ocjenskih bodova

Primjer izračunavanja ocjene:

Bodovi na zadacima: Kolokvij 1: 20/30, Kolokvij 2: 23/30; Seminar: 30/30; Aktivnost: 5/10

Konačna vrijednost ocjene: = 78 bodova –> dobar (3)

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Studenti pišu dva kolokvija tijekom semestra. Kolokviji su obavezni. Nedolazak na kolokvij računa se kao izostanak. Ukoliko student ne položi jedan od kolokvija mora polagati pismeni i usmeni ispit iz cijelog gradiva u terminima ispitnih rokova. U kolokvijima i pismenom ispitu odgovara se na pitanja dvočlanog i višestrukog izbora, pitanja dopunjavanja i pitanja esejskog tipa.

Student koji nije zadovoljan svojim ocjenama na kolokvijima (obje ocjene su prolazne), tj. predloženom konačnom ocjenom iz kolegija, pristupa usmenom ispitu tijekom redovitih ispitnih rokova. Na usmenom ispitu polaže se cjelokupno gradivo, a ne samo dio čijom ocjenom student nije zadovoljan.

Nastavnik će ocijeniti ispit/kolokvij studenta ocjenom nedovoljan (1) s nula ocjenskih bodova kada student:

  • prepisuje, nedolično se ponaša, ometa druge studente ili koristi nedopuštena pomagala
  • napusti prostoriju u kojoj se održava ispit/kolokvij ili odustane od već započetog usmenog ispita.

Student ostvaruje pravo na potpis u slučaju pohađanja 70 % svih nastavnih sati (NE termina!) i ostvarivanja minimalno 61 ocjenskog boda iz elemenata vrednovanja: kontinuirana provjera znanja, seminarski rad i kontinuirano praćenje.

 

Studenti će biti informirani o svom uratku i napretku usmeno te putem e-maila i Moodle-a.

Studenti mogu kontaktirati nastavnika u vrijeme konzultacija i putem e-maila.

 

 

 

Obavezna literatura:

  1. Hothersall, D. (2002.).  Povijest psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Kolesarić, V. (Ur.) (2019). Prilozi povijesti psihologije u Hrvatskoj. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za psihologiju.

Dopunska literatura:

  1. Benjamin, L. T. (1988). A history of psychology: Original sources and contemporary research. New York: McGraw-Hill.
  2. Freedheim, D. K. i Weiner, I. B. (2003). Handbook of psychology: Volume 1, History of psychology. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc.
  3. Greenwood, J. (2009). A conceptual history of psychology. New York: McGraw-Hill.
  4. Hergenhahn, B. R. (2013). An introduction to the history of psychology (6th ed.). Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning.
  5. Jones, D. i Elcock, J. (2001). History and theories of psychology: A critical perspective. London: Arnold.
  6. Madsen, K. B. (1988). A history of psychology in metascientific perspective. Amsterdam: Nort-Holland.
  7. Pickren, W. E. i Rutherford, A. (2010). A history of modern psychology in context. New Jersey: John Wiley & Sons, Inc.
  8. Smith, N. W. (2001). Current systems in Psychology: History, theory, research and applications. Belmont, CA: Wadsworth Cengage Learning.
  9. Schultz, D. P. i Schultz, S. E. (2008). A history of modern psychology (9th ed.). Belmont, CA: Wadsworth.
  10. Thorne, B. M., Henley, T. B. (2013). Connections in the history and systems of psychology. New York: Houghton Mifflin Company.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Ostale informacije: