Bioetika

 

Naziv kolegija:
Bioetika
Šifra ISVU:
139761
Šifra MOZVAG:
F806
ECTS:
2
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA FILOZOFIJU

Studij
Godina
Semestar
Status
FILOZOFIJA - DIPLOMSKI (dvopredmetni studij - nastavnički smjer)
1.g.
ljetni
izborni

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Rupčić Kelam, Darija
15
0
15

 

Ciljevi i zadaci:

Upoznati studente s interdisciplinarnim i pluriperspektivnim pristupom moralnim pitanjima što proizlaze iz znanstveno-tehnološkog napredovanja suvremene civilizacije, a fokusiraju se u kategoriji života i njegovoj cjelovitosti. Osposobiti studente za samostalno razmišljanje i argumentiranje o ključnim dilemama suvremenog čovječanstva.

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

  • analizirati moralne i profesionalne perspektive očuvanja života
  • razlikovati filozofsku etiku od bioetike
  • usvojiti integrativni bioetički pristup kao specifični oblik moralne refleksije
  • implementirati bioetiku kao pluriperspektivno problemsko područje u kojem se razmatraju moralni i aspekti života
  • iskazati samostalnost i odgovornost kod primjene bioetike u suvremenoj svjetskopovijesnoj situaciji

Sadržaj predmeta:

  1. Uvodno je potrebno rasvijetliti okolnosti nastanka bioetike, izložiti relevantne događaje, posebice osnivanje prvih bioetičkih povjerenstava, zatim iznijeti rasprave i mišljenja o pretečama i samom početku bioetike.
  2. Navesti prvo pojavljivanje termina i značenje koje mu je pridavano.
  3. Razvojni put bioetike treba prikazati kroz strukturne promjene koje su se zbile, njenoj metodologiji i određivanju predmetnog područja.
  4. Dok je početnu fazu tzv. principalizma karakterizirala metodološka ograničenost na moralnu refleksiju, te predmetna omeđenost na biomedicinsko područje, u drugoj fazi bioetičke rasprave dosežu metodološku razinu etičke refleksije, dok se predmetno područje globalizira.
  5. U najužoj svezi s razvojnim fazama potrebno je rasvijetliti metodološku posebnost i narav bioetike. Bioetika se definira ne samo kao specifična znanstvena i akademska disciplina, nego i kao društveni pokret.
  6. Njena metodološka posebnost određuje se na različite načine: interdisciplinarnost, multidisciplinarnost, pluriperspektivizam itd.
  7. Predmetno područje treba sustavno prikazati tako da se obuhvatno problemsko polje, kojim se bioetika bavi, raščlani na posebne problemske komplekse.
  8. Dok je ključne bioetičke probleme potrebno posebno obraditi (kloniranje, eutanazija, pobačaj, genetsko modificiranje biljaka i životinja, ograničavanje znanstvenih istraživanja, itd.), te u njima raščlaniti posebne problemske aspekte (etički, pravni, stručni, teološki itd.).
  9. Bioetička institucionalizacija i edukacija. U sklopu ove teme treba pokazati vrste i rasprostranjenost bioetičkih ustanova, od specijaliziranih bioetičkih centara, sveučilišnih i znanstvenih instituta, preko društvenih organizacija i nakladništva do bioetičkih tijela.
  10. Najvažniju bioetičku instituciju svakako predstavljaju bioetička povjerenstva, koja se mogu ustrojavati u različitim formama i na različitim organizacijskim razinama (u zdravstvenim ustanovama, u istraživačkim institutima, na različitim razinama državne organizacije, lokalnoj, nacionalnoj, itd.).
  11. Posebnu pažnju treba posvetiti načinu organiziranja i principima rada bioetičkih tijela, te educiranju njihovih članova, kao i djelatnika u dotičnim institucijama.
  12. Bioetika konkretne probleme sagledava i razrješava u horizontu koji je pluriperspektivno otvoren, što znači da uzima u obzir brojne posebno znanstvene, stručne, ali i svjetonazorske, te religijske aspekte.
  13. Filozofija je imala važnu ulogu u konstituiranju i razvoju bioetike. Međutim, odnos bioetike i filozofije zadobio je naglašenu važnost činjenicom da se bioetičko problemsko područje protegnulo ne samo na etiku, nego i na druge filozofske discipline, kao što je filozofija povijesti ili praktična filozofija uopće.
  14. Tako su bioetika i filozofija došle u odnos nužne uzajamne upućenosti.
  15. Završne rasprave

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

NASTAVNA METODA AKTIVNOST STUDENTA ISHOD UČENJA
 
METODA PROCJENE
predavanje slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava analizirati moralne i profesionalne perspektive očuvanja života aktivnost studenata u nastavi, usmeni ispit
predavanje slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava razlikovati filozofsku etiku od bioetike aktivnost studenata u nastavi, usmeni ispit
predavanje slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava usvojiti integrativni bioetički pristup kao specifični oblik moralne refleksije aktivnost studenata u nastavi, usmeni ispit
predavanje slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava implementirati bioetiku kao pluriperspektivno problemsko područje u kojem se razmatraju moralni i aspekti života aktivnost studenata u nastavi, usmeni ispit
predavanje slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava iskazati samostalnost i odgovornost kod primjene bioetike u suvremenoj svjetskopovijesnoj situaciji aktivnost studenata u nastavi, usmeni ispit

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Usmeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

usmeno i pismeno

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Usmeni ispit 0,5 60%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

Kontinuirano praćenje napredovanja studenta kroz radionice . Pismeni rad kao uvjet izlaska na usmeni ispit.

Rad studenta na predmetu vrednovat će se i ocjenjivati tijekom nastave, te na usmenom ispitu. Usmeni ispit donosi 60% bodova, seminarski rad 30% bodova, a aktivnost u nastavi 10% bodova.

Student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100 % ocjene.

Ocjena se izračunava na sljedeći način:

  ocjena iz usmenog ispita nosi 90 % ocjene  

10 % ocjene je pohađanje i aktivnost na nastavi

Primjer izračunavanja ocjene:

Primjer izračunavanja ocjene:

usmeni ispit – 4

seminarski rad – 5

aktivnost u nastavi – 5

 (4 x 0,6) + (5 x 0,3) + (5 x 0,10) = 2,4 + 1,5 + 0,5 = 4,4

Konačna ocjena 4,4 →  vrlo dobar (4)

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Jedan seminarski rad. Redovito sudjelovanje u nastavi i seminaru.

 

 

 

Obavezna literatura:

  1. Potter V.R.: Bioetika, most prema budućnosti, Rijeka : Medicinski fakultet u Rijeci, katedra za društvene znanosti ... [etc.], 2007. – dijelovi knjige
  2. Čović, A. (ur.): Izazovi bioetike, Pergamena : Zagreb, 2000.
  3. Čović, A.: Etika i bioetika, Pergamena : Zagreb, 2004. – dijelovi knjige
  4. Čović, A.,» Biotička zajednica kao temelj odgovornosti za ne-ljudska živa bića«, u: Čović, A., Gosić, N., Tomašević, L., Od nove medicinske etike do integrativne bioetike. Zagreb: Pergamena, 2009.,
  5. Matulić, T: Bioetika, Zagreb : Glas Koncila, 2001.  – dijelovi knjige
  6. Jonas, H., Princip odgovornost. Sarajevo: Veselin Masleša, 1990.

Dopunska literatura:

  1. Bauby, J.-D.: Skafander i leptir, Zagreb 1997.
  2. Beauchamp, T. L., Childress, J. F.: Principles of Biomedic Ethics, New York 1979.
  3. Bioethnik: Von der Ethik zum Recht, vom Recht zur Ethik, Zurich 1997.
  4. Birnbacher, D.:  Verantwortung fur zukunftige Generationen, Stuttgart 1988.
  5. Cifrić, I.: Moderno društvo i svjetski etos, Zagreb 2000.
  6. Cifrić, I. (ur.): Bioetika. Etička iskušenja znanosti i društva, Zagreb 1998.
  7. Evangelium vitae (Evanđelje života): Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života, Zagreb 1997.
  8. Guardini, R. V.: Konac novog vijeka, Split, 2002.
  9. Hosle, V.: Filozofija ekološke krize, Zagreb 1996.
  10. Jonas, H.: Princip odgovornost, Sarajevo 1990.
  11. Kloniranje, tematski blok (priredio H. Jurić): QUORUM 2/2000.
  12. Kuhse H., Singer P. (eds.): A Companion of Bioethics, Oxford 1998.
  13. Kuhse H., Singer P. (eds.): Bioethics: An Anthology, Oxford 1999.
  14. Matulić T.: Pobačaj, Drama savjesti. Zagreb 1997
  15. Miličić V.: Deontologija profesije liječnik, Zagreb 1996
  16. Polšek D., Pavelić K. (ur.), Društveni značaj genske tehnologije, Zagreb 1998.
  17. Pozaić V: Ekologija. Znanstveno-etičko-teološki upiti i obzori, Zagreb 1991.
  18. Pozaić V.: Čuvari života. Radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, Zagreb 1998.
  19. Prijić S.: Pobačaj – za i protiv, Rijeka 1995.
  20. Rifkin J.: Biotehnološko stoljeće, Zagreb 1999
  21. Sass H.-M. (Hrsg.) Medizin und Ethik, Stuttgart 1989
  22. Singer P.: Practical Ethics, Cambridge 1979
  23. Singer P.: Oslobođenje životinja, Zagreb 1998.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

  • Provedba jedinstvene sveučilišne ankete među studentima za ocjenjivanje nastavnika koju utvrđuje Senat Sveučilišta.
  • Praćenje i analiza kvalitete izvedbe nastave u skladu s Pravilnikom o studiranju i Pravilnikom o unaprjeđivanju i osiguranju kvalitete obrazovanja Sveučilišta.
  • Praćenje i analiza kvalitete sadržaja predmeta u skladu s procjenom Stručnog vijeća studija filozofije

Ostale informacije: