Hrvatski jezik za prevoditelje

Budući da se od prevoditelja očekuje da ima natprosječno znanje o hrvatskom jeziku, svrha je toga kolegija: pobuditi zanimanje i kritičko mišljenje studenata spram pojava u hrvatskom jeziku; povećati znanje o temeljnim jezikoslovnim pojmovima; upozoriti na razlike između jezičnih pojava u sustavu i u standardu koje često nisu podudarne; naglasiti ulogu odstupanja od norme u različitim funkcionalnim stilovima te uputiti na temeljnu normativnu literaturu i njezinu primjenu.

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• razlikovati funkcionalne stilove hrvatskoga jezika i njihove najbitnije osobine
• analizirati pitanja koja se tiču pravopisa i gramatike hrvatskoga jezika prilikom prevođenja
• argumentirati odluke koje se tiču izbora leksika u hrvatskome standardnom jeziku svjesni njegove polifunkcionalne naravi
• razlikovati temeljne razine jezičnoga opisa i njihove osnovne jedinice
• analizirati jezične činjenice na svim razinama opisa
• opisati jezične činjenice primjerenim metodama i metajezikom
• objasniti temeljne lingvističke pojmove
• argumentirati svoja rješenja određenih jezičnih pitanja i problema odgovarajućim metajezikom

Program kolegija Hrvatski za prevoditelje oblikovan je tako da obuhvaća pregled hrvatske gramatike od fonetike do sintakse s posebnim osvrtom na pravogovor i pravopisanje u oblikovanju teksta.

Kolegij sadržava sljedeće cjeline:

1. Glasovi, glasovne promjene
2. Uporaba i značenje hrvatskih oblika
3. Tvorba riječi: tvorbeni načini i jedinice; prodor stranih tvorbenih obrazaca, posebice polusloženica, složenica i indeklinabilnih oblika (porculan suđe; Zagreb festival)
4. Sintagmatika i sintaksa
5. Pravopisna norma i njezin razvitak: oblici pismenog izražavanja.
6. Usmeno izražavanje: naglasni sustav, izgovorne cjeline, pomicanje naglaska, govorne vrednote
7. Lektura i korektura teksta

predavanja, vježbe

Aktivnost u nastavi, Kolokvij, Pismeni ispit, Pohađanje nastave

usmeno i pismeno

U oblikovanju konačne ocjene uzima se u obzir položen kolokvij te ocjena iz završnoga pismenoga ispita: 50% konačne ocjene čini položen kolokvij i 50% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga pismenoga ispita.

Konačna ocjena izračunava se prema formuli: (kol. x 0,5) + (pism. isp. x 0,5).

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60% - 69,9%  = dovoljan (2), 70% - 79,9%  = dobar (3), 80% - 89,9%   = vrlo dobar (4), 90% - 100% = izvrstan (5).

Student ostvaruje pravo na potpis i pravo izlaska na završni pismeni ispit ako ispuni dva uvjeta: (1) položio je kolokvij, (2) bio je nazočan na najmanje 70% održanih nastavnih sati.

1. Hrvatski pravopis, gl. ur. Željko Jozić, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013. 
2. Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika, Hrvatska gramatika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1995. (ili novija izdanja)
3. Anđela Frančić, Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005. (poglavlje: Normativnost u hrvatskome jeziku, str. 37.-225.)

1. Stjepan Babić, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, HAZU  i Globus, Zagreb, 1991.
2. Eugenija Barić i dr., Hrvatski jezični savjetnik, Pergamena, Školska knjiga i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1999.
3. Sanda Ham, Školska gramatika hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2002. (ili novija izdanja)
4. Ivo Pranjković, Druga hrvatska skladnja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2001.
5. Radoslav Katičić, Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, II. izdanje, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Zagreb, 1991.
6. Radoslav Katičić, Novi jezikoslovni ogledi, II. dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1992.
7. Dragutin Raguž, Praktična hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb, 1997.
8. Branka Tafra, Što su brojevi (Gramatički i leksikografski problem), Rasprave Zavoda za jezik, Zagreb, 1989., str. 219.-237.
9. Stjepko Težak, Hrvatski naš svagda(š)nji, Školske novine, Zagreb, 1990           .

Anketa među studentima i drugi oblici povratne informacije (individualne konzultacije, grupna diskusija na vježbama).