Staroslavenski jezik 1

Predstaviti studentima kulturološki okvir u kojemu je nastajao prvi slavenski književni jezik i pismo (Bizant u 9. stoljeću, biografije Konstantina-Ćirila i Metoda, velikomoravska misija). Upoznati studente s temeljima poredbenopovijesne lingvistike, genetske klasifikacije jezika te poredbene indoeuropeistike, mogućnostima rekonstrukcije ie. prajezika, postankom baltoslavenske jezične zajednice i praslavenskoga jezika, a sve kako bi razumjeli ulogu, položaj i važnost općeslavenskoga književnog jezika u dijakronijskome smislu (prema indoeuropskome prajeziku, ali i suvremenome hrvatskome književnom jeziku). Temeljito predstaviti sustav staroslavenskoga književnog jezika: uvid u fonološki i morfološki sustav prvoga posvjedočenoga književnog jezika svih Slavena, rekonstrukcija praslavenskih oblika, usporedba s oblicima u suvremenome hrvatskom jeziku i mogućnosti prijevoda, uvid u suvremene slavenske jezike (prvenstveno južnoslavenske, a potom i zapadnoslavenske i istočnoslavenske). Metodom filološke analize studente upoznati s najstarijim spomenicima pisanima staroslavenskim književnim jezikom (kanon staroslavenskih spisa), s njihovim pismovnim (glagoljica i ćirilica – uputiti studente u postupke transliteracije i transkripcije najstarijih slavenskih spomenika, te u pisanje glagoljičnih i ćiriličnih slova), ali i ostalim kulturološkim značajkama. Predstaviti studentima pojedine redakcije i recenzije staroslavenskoga književnog jezika koje se počinju oblikovati od 12. stoljeća, na temelju njih studenti će bolje razumjeti i najstarije razdoblje hrvatske književno-jezične povijesti (ćirilometodsko naslijeđe u Hrvatskoj u srednjemu vijeku).

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

• objasniti temeljne jezikoslovne pojmove (s naglaskom na poredbenopovijesnu lingvistiku),
• opisati kulturnopovijesne prilike 9. stoljeća koje su u vezi s nastankom prvoga slavenskoga književnog jezika i ključne podatke iz biografija tvoraca slavenskoga književnog jezika i pisma – Konstantina Ćirila i Metoda,
• kategorizirati termine za najstariji slavenski književni jezik (uporaba, opravdanost i zastupljenost u slavistici),
• opisati staroslavenski fonološki i dio morfološkoga sustava,
• usporediti rekonstruirane riječi iz ie. prajezika, praslavenskoga jezika i staroslavenskoga jezika, a potom i hrvatskoga jezika,
• izvoditi temeljnu morfološku analizu (imenice, glagoli, nepromjenjive riječi) na primjerima staroslavenskih sintagmi i jednostavnih rečenica,
• doslovno prevoditi staroslavenske sintagme i jednostavne rečenice na hrvatski jezik,
• transliterirati najstarije slavenske glagoljične i ćirilične spomenike.

1. Indoeuropljani – Praslaveni – Slaveni (genetska klasifikacija jezika, poredbenopovijesna lingvistika i poredbena indoeuropeistika, praindoeuropska materijalna i duhovna kultura, podjela indoeuropskih jezika, izdvajanje i raspad baltoslavenske jezične zajednice, praslavenski jezik i Praslaveni, povijesni izvori o Slavenima).
2. Praindoeuropski – praslavenski – staroslavenski samoglasnički i suglasnički sustav (rekonstrukcija oblika, glasovne tendencije i zakoni, promjene, veza s glagoljičnim i ćiriličnim azbučnim sustavom).
3. Staroslavenski ili općeslavenski književni jezik (raznovrsnost termina s obzirom na govornu osnovicu i funkciju jezika, razlika između praslavenskoga i staroslavenskoga jezika).
4. Kulturnopovijesni okvir nastajanja i širenja prvoga slavenskoga književnog jezika i pisma.
5. Izvori za proučavanje života i djela Konstantina Ćirila i Metoda i elementi njihovih biografija na temelju Žitja Konstantinova i Metodova.
6. Kanon staroslavenskih spisa.
7. O pismima najstarijih staroslavenskih spomenika (glagoljica i ćirilica): ime, postanak, prostorna i vremenska rasprostranjenost, pitanje prvenstva, teorije o podrijetlu.
8. Redakcije i recenzije staroslavenskoga jezika.
9. Staroslavenske deklinacije (glavna promjena imenica muškog, srednjeg i ženskog roda, imenice i-promjene, u- i v- promjene, konsonantske imeničke promjene u staroslavenskom jeziku).
10. Glagoli u staroslavenskome jeziku (gramatičke kategorije, glagolske osnove, jednostavni i složeni glagolski oblici).
11. Nepromjenjive riječi u staroslavenskome jeziku.

predavanja, vježbe

Aktivnost u nastavi, Kontinuirana provjera znanja, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Usmeni ispit

usmeno i pismeno

U oblikovanju konačne ocjene za studente na jednopredmetnome studiju uzimaju se u obzir:

A) Kontinuirano praćenje i provjeravanje znanja s 25% udjela u konačnoj ocjeni:

Kolokvij (teorijski dio: filološka interpretacija života i djelovanja Sv. Braće; kanon staroslavenskih spisa; paleografske i kulturološke odlike glagoljice i ćirilice; redakcije i recenzije staroslavenskoga jezika; uvod u poredbenu slavensku gramatiku + praktični dio: transliteracija i transkripcija staroslavenske ćirilice).

B) Završni pismeni ispit s 40% udjela u konačnoj ocjeni.

C) Završni usmeni ispit s 35% udjela u konačnoj ocjeni.

Primjer oblikovanja konačne ocjene:

Student je ostvario sljedeću ocjenu iz kolokvija: 4. Student je potom ostvario ocjenu 3 iz

završnoga pismenog ispita i ocjenu 4 iz završnoga usmenog ispita. Konačna ocjena izračunava se prema formuli:

(kolokvij x 0,25) + (zpi x 0,4) + (zui x 0,35).

Za dane ocjene konkretan je izračun:

(4 x 0,25) + (3 x 0,4) + (4 x 0,35) = 1 + 1,2 + 1,4 = 3,6 = 4.

Studenti su obvezni položiti jedan kolokvij koji je uvjet za pristup završnom pismenom i usmenom dijelu ispita (gramatički sustav staroslavenskoga jezika). Za prolaznu na kolokviju potrebno je ostvariti 60%, a na završnome ispitu također 60% točno riješenog sadržaja.

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir: ocjena iz kolokvija, pismenoga i usmenoga dijela završnoga ispita: 25% konačne ocjene čini ocjena iz kontinuiranoga praćenja (kolokvij), 40% konačne ocjene čini ocjena iz pismenoga dijela završnoga ispita, a 35% konačne ocjene čini ocjena iz usmenoga dijela završnoga ispita. Položen kolokvij uvjet je za pristupanje pismenom i usmenom dijelu završnoga ispita.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene na kolokvijima te na završnom ispitu.

Skala je ocjenjivanja za kolokvije i ispit sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Studenti su obvezni redovito pohađati predavanja i vježbe (dopuštena najviše tri izostanka).

Studenti se vrednuju i ocjenjuju prema razrađenim kriterijima s kojima su prethodno upoznati i koji su im dostupni.

1. Bratulić, Josip, Žitja Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, Zagreb, 1992.
2. Damjanović, Stjepan, Slovo iskona – Staroslavenska / starohrvatska čitanka, Matica hrvatska, Zagreb, 2012. (str. 11-120)
3. Damjanović, Stjepan, Staroslavenski jezik (Peto, nepromijenjeno izdanje), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005. (str. 56-81 i str. 118-127)
4. Damjanović, Stjepan – Jurčević, Ivan – Kuštović, Tanja – Kuzmić, Boris – Lukić, Milica – Žagar, Mateo, Mali staroslavensko-hrvatski rječnik, Matica hrvatska, Zagreb, 2009.
5. Mihaljević, Milan, Slavenska poredbena gramatika, 1. dio – Uvod i Fonologija, Zagreb, 2002.
6. Mihaljević, Milan, Slavenska poredbena gramatika, 2. dio – Morfologija, Prozodija, Slavenska pradomovina, Školska knjiga, Zagreb, 2014.
7. Žagar, Mateo, Uvod u glagoljsku paleografiju 1, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013. (odabrana poglavlja – str. 285-315)

a) Ćirilometodska problematika:

1. Damjanović, Stjepan, Jedanaest stoljeća nezaborava, Osijek-Zagreb, 1991.
2. Dokumenti o svetom Ćirilu i Metodu, Dokumenti 76, KS, Zagreb, 1985.
3. Grivec, Fran, Slavenski blagovjesnici sveti Ćiril i Metod, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985.
4. Lukić, Milica, Popularizacija ćirilometodske ideje u drugoj polovici 19. stoljeća na hrvatskome nacionalnom prostoru (Korpus ćirilometodskih književnih tekstova), Lingua Montenegrina (časopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja), 4/2009, str. 85-124.
5. Lukić, Milica, Strossmayerov projekt obnove ćirilometodske baštine, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 27/2011, str. 67-96.
6. Nicolina TRUNTE, Staroslavenska riječ. Gramatika starocrkvenoslavenskoga jezika. Staroslavenski tekstovi. Staroslavensko nasljeđe u Hrvata. S njemačkoga preveo i predgovorom providio Zvonko PANDŽIĆ. Alfa, Zagreb 2021.
7. Milica Lukić, Vera Blažević Krezić, Divanimo, dakle postojimo, Matica hrvatska ogranak Osijek, Osijek 2014.

b) Prvi slavenski književni jezik i pismo

1. Bratulić, Josip, Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995. (treba proučiti poglavlje Glagoljica: Pismo, znak, slika, str. 9-16)
2. Diringer, David, Povijest pisma, Zagreb, 1991.
3. Fučić, Branko, Granična područja glagoljice i ćirilice, Brački zbornik 15, Supetar, 1987.
4. Fučić, Branko, Najstariji hrvatski glagoljski natpisi, Slovo 21, Zagreb, 1971., str. 227-255.
5. Hercigonja, Eduard, Srednjovjekovna književnost, Povijest hrvatske književnost 2, Liber – Mladost, Zagreb, 1975. (Problemi jezika i stila, str. 30-41, Hrvatski udio u općeslavenskoj (crkvenoslavenskoj) književnosti, str. 45-56)
6. Hercigonja, Eduard, Trojezična i tropismena kultura hrvatskoga srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. (odabrana poglavlja)
7. Kapović, Mate, Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
8. Katičić, Radoslav, Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice, Hercigonjin zbornik, Croatica XXVI, 42/43/44, str.185-199.
9. Koneski, Blaž, Ohridska književna škola, Slovo, 6–8, Zagreb, 1957., str. 177–194.
10. Lukić, Milica i Vera Blažević Krezić, Nova vita glagolitici: Glagoljica iz perspektive znanstvenih, kulturnih i kreativnih praksi. Osijek, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Hrvatska sveučilišna naklada, 2019.
11. Mareš, František V., Drevnoslavjanskij literaturnyj jazyk v Velikomoravskom gosudarstve, Voprosy jazykoznanija 2, Moskva, 1961, str. 12-23.
12. Matasović, Ranko, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
13. Nazor, Anica, Ćirilica i glagoljaši, Brački zbornik 15, Supetar, 1987.
14. Josip Bratulić, Hrvatska glagoljica. Postanak, razvitak, značenje. Matica hrvatska, Zagreb 2022.

Uvid u rezultate studentske ankete.