Komedija u hrvatskoj književnosti ranog novog vijeka

Na predmetu će se najprije pokušati definirati pojam komedije, a zatim opisati mjesto i tipovi komedija u žanrovskim sustavima stare hrvatske književnosti, kao i u povijesti hrvatskoga kazališta. Na odabranim književnim predlošcima analizirat će se sadržajne, formalne i idejne odrednice žanra te njegova društvena funkcija. Duga tradicija i kontinuitet komedije i komičkog kazališta u hrvatskoj dopreporodnoj književnosti pokušat će se razumjeti kroz postojanost temeljnih konvencija komedije i komičnog.   

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

• definirati komediju i tipove komedije u hrvatskoj dopreporodnoj književnosti
• opisati mjesto komedije u žanrovskim sustavima hrvatske renesanse, baroka i 18. stoljeća
• analizirati sadržajno-formalne i idejne odrednice odabranih književnih predložaka
• objasniti društvenu funkciju i kulturološki značaj tekstova komedije

Syllabus:

1. Uvod u predmet
2. Pokušaj definiranja komedije. Kratka povijest vrste, tipovi komedija, o komičnom i smiješnom.
3. Počeci komedije u Hrvata; komički žanrovi renesanse i predstavnici
4. Farsa (N. Nalješković, Komedija V. i Komedija VI.) – interpretacija
5. Eruditna komedija (Držićeve komedije: Pomet, Dundo Maroje, Pjerin, Tripče de Utolče, Skup) – interpretacija
6. Nalješkovićeva Komedija VII. i Benetovićeva Hvarkinja kao prijelazni oblici komedije
7. Seljačka komedija, komedijica, seljačka lakrdija, pokladna, pirna igra (Komedija od Raskota, M. Držić, Novela od Stanca, A. Sasin, Malahna komedija od pira) – interpretacija
8. Komički teatar 17. stoljeća: o smješnicama i smješnice
9. Smijeh i svakodnevica u smješnicama – interpretacija odabranih predložaka
10. Komedije 18. stoljeća: sociološke i književno-kazališne prilike sjeverne i južne Hrvatske
11. Dubrovačke preradbe Molièrea (frančezarije) – analiza odabranih predložaka
12. Domaća drama u Dubrovniku (Antun Ferdinand Putica, Marko Bruerević, Vlaho Stulli)
13. Kajkavska komediografija u 18. stoljeću (Čini barona Tamburlana, Tituš Brezovački)
14. Evaluacija predmeta

predavanja, seminari i radionice

Kontinuirana provjera znanja, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz seminarskog rada i ocjena iz završnog pismenog ispita: 20% konačne ocjene čini ocjena iz seminarskog rada, a 80% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga pismenog ispita.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9%  = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Redovito pohađanje nastave, polaganje kolokvija, seminarski rad, pismeni ispit.

1. Marko Fotez, Komedije XVII i XVIII stoljeća, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 20, priredio Marko Fotez, Zora – Matica hrvatska, Zagreb, 1967. (uvodna studija: Hrvatske komedije XVII. i XVIII. stoljeća, str. 7-22)
2. Nikola Batušić, Povijest hrvatskoga kazališta, Školska knjiga, Zagreb, 1978. (Kazalište renesansnoga razdoblja, Kazalište baroknog razdoblja, Kazalište osamnaestog stoljeća, str. 26-206)
3. Frano Čale, Marin Držić: Djela, CKD, Zagreb, 1979., 21987. (O životu i djelu Marina Držića, str. 6-173.)
4. Franjo Švelec, Iz starije književnosti hrvatske: rasprave, Erasmus naklada, Zagreb, 1998. (Tragikomički i komički teatar u Dubrovniku XVII. stoljeća, str. 175-201)
5. Mirko Deanović, Dubrovačke preradbe Molièreovih komedija, Stari pisci hrvatski, knj. 36/I-II, JAZU, Zagreb, 1972. (predgovor, str. 5-30)

Popis lektire i opširniji popis literature u kojem se navode i knjige i rasprave koje su se pojavile u međuvremenu studenti dobivaju svake nove akademske godine na početku semestra

1. Silvio d' Amico, Povijest dramskog teatra, preveo Frano Čale, NZMH, Zagreb, 1972.
2. Vladimir Prop (Propp), Problemi komike i smeha, preveo Bogdan Kosanović, Dnevnik, Novi Sad, 1984.
3. Slobodan Prosperov Novak – Josip Lisac, Hrvatska drama do narodnog preporoda I. i II. dio, Logos, Split, 1984.
4. Frano Čale, Komedija dell'arte i hrvatska komedija sedamnaestog stoljeća u Dubrovniku, Dani hvarskog kazališta – Stoljeća hrvatske dramske književnosti i kazališta, knj. 12, Književni krug, Split, 1986.
5. Nikola Batušić, Narav od fortune: studije o starohrvatskoj drami i kazalištu, August Cesarec – Matica hrvatska, Zagreb, 1991.
6. Leksikon Marina Držića, urednici: Slobodan P. Novak, Milovan Tatarin, Mirjana Mataija, Leo Rafolt, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009.
7. Zlata Šundalić, Ivana Pepić, O smješnicama & smješnice, Filozofski fakultet J.J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2011.
8. Smijeh. Radovi sa znantvenog kolokvija „Komedija – zapostavljeni žanr“ (Dionizijev festival, Osijek 2010.), priredili Sanja Nikčević i Alen Biskupović, Ogranak Matice hrvatske, Osijek, 2011.

Studentska anketa.