Jezik javne komunikacije

Temeljni je cilj kolegija podučiti studente ulozi jezika u komunikaciji u javnim sferama života, odnosu publike, okoline i konteksta u jezičnoj uporabi te koji se kognitivno-lingvistički procesi mogu uočiti u njihovoj interakciji. Aktivnim istraživačkim radom pri čemu bi analizirali određenu pojavu u javnom životu i kako je ona verbalizirana u raznim medijskim okvirima studenti bi stvarali portofolio tiskanih i audio-vizualnih materijala popraćen dnevnikom istraživanja koji bi bio temelj za grupne diskusije na satu te konačnu ocjenu. Saznanja stečena ovim istraživačkim radom bila bi primjenjiva ne samo u podučavanju jezika i prevođenju već i kao temeljna jezična pozadina u procesu kreativnog pisanja, novinarstva, odnosa s javnošću i marketinga.

• definirati pojam javne komunikacije, njezinih obilježja i tipova medija u kojima se pojavljuje
• objasniti ulogu kognitivno-lingvističkih procesa u kodiranju i dekodiranju jezičnih poruka
• prepoznati strategije jezičnih korisnika u procesu manipulacije javnosti jezikom
• kvalitativno analizirati prikupljeni korpus s primjerima iz javne komunikacije
• jasno argumentirati rezultate svoga istraživanja i na temelju njih izvedenih zaključaka

Sadržaj kolegija usmjeren je na aktivnu analizu uloge jezika u javnoj komunikaciji kao skupa komunikacijskih činova koji se ostvaruju u sferi javnosti. Studenti će naučiti opisivati konkretne oblike u kojima se jezik javne komunikacije ostvaruje s obzirom na tehnološke zadanosti njegova komunikacijskog kanala (televizija, radio, novine, internet) te će analizirati njihove sintaktičke, semantičke i pragmatičke osobitosti.

Ovaj načelno deskriptivni pristup počivat će na kognitivno-lingvističkom modelu jezika koji će poslužiti kao teorijski okvir za proučavanje temeljnih kognitivno-lingvističkih procesa kao što su konceptualna metafora, metonimija i konceptualna integracija u procesu kodiranja i dekodiranja jezičnih poruka u raznim javnim komunikacijskim situacijama. Proučavat će se odnos jezika i moći unutar određenih medijskih diskursnih obrazaca (politički govori, izjave za tisak, panel-diskusije, intervjui, novinski članci) kako bi se uočile strategije u uporabi      određenog tipa leksika kao sredstava manipulacije (frazemi, posuđenice, internacionalizmi, eufemizmi, disfemizmi, klišeji, parole) i motivacije za njihovu uporabu (pragmatička pozadina kao što je određivanje tipa govornog događaja, uporaba izravnih i neizravnih govornih činova, elemenata teorije učtivosti, odnosa jezika i ideologije, odnosa jezika i kulture, stvaranja metaforičkih ideoloških okvira (framing) itd.). Uspoređivale bi se jezične tendencije u engleskom, hrvatskom i drugim jezicima te bi se uspostavljale relacije o međusobnim odnosima jezika i utjecaju javne komunikacije na njihovu interakciju.

Aktivnost u nastavi, Istraživanje, Pohađanje nastave, Portfolio

Završna se ocjena temelji na istraživačkom portofoliu (razini originalnosti i dubini pristupa, relevantnosti prikupljenog materijala, argumentiranosti zaključaka i točnosti u jezičnom izražavanju) te ocjeni aktivnog sudjelovanja na satu.

UVJET(I) ZA PRIZNAVANJE BODOVA:

Redovno pohađanje nastave i aktivnost sudjelovanje na satu; kvalitetno izrađeni portofolio

1. Adler, R. & Rodman, G. 2003, Understanding Human Communication, Oxford University Press, New York.
2. Butsch, R. 2007, Media and public spheres, Palgrave Macmillan, Hampshire.
3. Dirven, René/Hawkins, Bruce/Sandikcioglu, Esra (ur.): (2001): Language and Ideology.
4. Volume 1: Cognitive Theoretical Approaches, Amsterdam.
5. Zoltan Kövecses (2006) Language, Mind and Culture A Practical Introduction. Oxford University Press.
6. Lakoff, George (2002) Moral Politics: How Liberals and Conservatives Think. University of Chicago Press.

1. Allan, Keith i Kate Burridge (2006) Forbidden Words. Taboo and the Censoring of Language. CUP.
2. Fairclough, Norman (2003). Language and Power (2nd edition). London: Longman.
3. Jenkins, H. 2008, Convergence culture: Where old and new media collide, New York University Press, New York.

Provođenje anonimne ankete sa studentima po završetku kolegija, analiza uspješnosti studenata.