Označiteljski jezici

Cilj je predmeta upoznati studente s područjem označiteljskih jezika s povijesnoga, teorijskoga i praktičnog aspekta. U okviru predmeta izlaže se povijest označiteljskih jezika od kraja 1960-ih te obrađuju vrste označiteljskih jezika; poseban naglasak stavljen je na opisne označiteljske jezike. Studente se upoznaje i s teorijom i vrstama označavanja teksta kao i s mogućim daljnjim smjerovima razvoja označiteljskih jezika. Jedan od ciljeva kolegija je i razmotriti utemeljenje označiteljske teorije na semiotičkim osnovama. U skladu s tim, obrađuju se definicije znaka i nositelja znaka te odnosi između znakova. Poseban naglasak stavlja se na temeljne semantičke pojmove poput značenja, predstavljanja, simbola i sl. Na vježbama studenti kroz cijeli semestar prakticiraju uporabu označiteljskih jezika; ovladavaju njihovom sintaksom i semantikom; izrađuju različite vrste dokumenata u ovisnosti od upotrijebljenog označiteljskog jezika: mrežne stranice (XHTML), strukturirane dokumente (XML) i sl. Osim toga, studenti se upoznaju sa širom obitelji XML označiteljskih jezika koji se koriste za različite svrhe: deklariranje elemenata i atributa u XML dokumentima, prikaz XML dokumenata u pregledniku i sl.

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

- razumjeti teorijske postavke označiteljskih jezika s povijesnog, teorijskoga i praktičnog aspekta

- razumjeti temeljne semiotičke (znak, nositelj znaka i dr.) i semantičke pojmove (značenje, predstavljanje i dr.)

- kritički promišljati utemeljenje teorije označiteljskih jezika na semiotičkim osnovama
- usvojiti sintaksu i semantiku opisnih označiteljskih jezika

- izraditi jednostavnu mrežnu stranicu pomoću XHTML označiteljskog jezika

- izraditi jednostavan XML dokument s pripadnim deklaracijama elemenata, atributa i entiteta

Povijest označiteljskih jezika; povijest SGML-a (Standard General Markup Language), HTML-a (HyperText Markup Language) i XML-a (eXstensible Markup Language). Vrste označavanja teksta. Vrste označiteljskih jezika; proceduralni (LaTeX) i opisni označiteljski jezici (SGML, HTML, XML). Označiteljska teorija. Osnove semiotike; definicije znaka i nositelja znaka te odnosi između znakova. Značenje, predstavljanje, simbol. Teorija označiteljskih jezika na semiotičkim osnovama. Izrada jednostavne mrežne stranice (XHTML dokumenta). Osnovni elementi i formatiranje XHTML dokumenta. Umetanje lista popisa, tablica, poveznica, slika i sl. u XHTML dokumentu. Relativne i apsolutne adrese u opisnom označiteljskom jeziku. Liste stilova (CSS). Izrada XML dokumenta. XML sintaktička pravila. Deklariranje elemenata i atributa u XML dokumentu; DTD (Document Type Definition). Prikaz XML dokumenata u pregledniku pomoću XSL-a (eXtensible Stylesheet Language).

predavanja, vježbe, samostalni zadatci

Aktivnost u nastavi, Kontinuirana provjera znanja, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Praktični rad

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjene iz kontinuirane provjere znanja, pismenog ispita te praktičnog rada: 10% konačne ocjene čini ocjena aktivnosti u nastavi (20 ocjenskih bodova), 10% konačne ocjene čini ocjena kontinuirane provjere znanja (20 ocjenskih bodova), 30% konačne ocjene čini ocjena iz pismenog ispita (60 ocjenskih bodova) i 50% konačne ocjene čini ocjena praktičnog rada (100 ocjenskih bodova).

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti najviše 200 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti najmanje 110 ocjenskih bodova ili 55% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: izvrstan (5) – od 180 do 200 bodova, vrlo dobar (4) – od 160 do 179 bodova, dobar (3) – od 125 do 159 bodova; dovoljan (2) – od 110 do 124 boda; nedovoljan (1) – od 0 do 109 bodova.

kala je ocjenjivanja sljedeća: izvrstan (5) – od 180 do 200 bodova, vrlo dobar (4) – od 160 do 179 bodova, dobar (3) – od 125 do 159 bodova; dovoljan (2) – od 110 do 124 boda; nedovoljan (1) – od 0 do 109 bodova

1. Bosančić, Boris. Uloga opisnih označiteljskih jezika u razvoju digitalne humanistike. // Libellarium 4, 1(2011), str. 65-82. URL: http://hrcak.srce.hr/file/136172

2. Bosančić, B. Označavanje teksta starih knjiga na hrvatskom jeziku pomoću TEI standarda (doktorska disertacija).

Zadar : Odjel za informacijske znanosti, 2011. [odabrana poglavlja]

3. Coombs, J. H.; Renear, A. H.; DeRose, S. J. Markup systems and the future of scholarly text processing. // Communications of the ACM 30, 11(1987), 933–947.

4. Nöth, Winfried. Priručnik semiotike. Zagreb: Ceres, 2004. [odabrana poglavlja]

5. Salminen, A. Markup languages. // Encyclopedia of Library and Information Sciences. / ed. M. J. Bates i M. N. Maack. 3rd edition. [s. l.]:Taylor & Francis, 2009.

6. W3C: XML technologies. URL: https://www.w3.org/standards/xml/ (2017-03-03)

7. W3Cschools.com. URL: https://www.w3schools.com/ (2017-03-03)

Bray, T... [et al] Extensible Markup Language (XML): 1.1 (Second Edition). URL: http://www.w3pdf.com/W3cSpec/XML/2/REC-xml11-20060816.pdf (2017-03-03)

2. Dugandžić, V. Semiotika i teorija informacije. // Journal of Information and Organizational Sciences 13, 1989. str. 41-50. URL: http://hrcak.srce.hr/80128

3. Elliotte Rusty Harold: XML 1.1 Bible. 3nd ed. Indianapolis: Wiley Publishing, Inc., 2004.

4. Hunter, David... [et al]: Beginning XML. 5th ed., Indianapolis: Wiley Publishing, Inc., 2012.

5. Goldfarb, C. F. The SGML history niche: the roots of SGML - a personal recollection, 1996. URL: http://www.sgmlsource.com/history/roots.htm (2017-03-03)

6. Renear, A. H. Text encoding. // A companion to digital humanities / Susan Schreibman, Raymond George Siemens and John M. Unsworth. Wiley-Blackwell, 2004.

Na početku svakog predavanja daje se osvrt na nastavne sadržaje s prethodno održanog sata. Prati se aktivnost na vježbama i zadaju zadaci za ponavljanje. Završna kvaliteta provjerava se studentskom anketom.