Socijalna ekologija

 

Naziv kolegija:
Socijalna ekologija
Šifra ISVU:
200727
Šifra MOZVAG:
SOC601
ECTS:
5
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
KATEDRA ZA SOCIOLOGIJU

Studij
Godina
Semestar
Status
SOCIOLOGIJA - PREDDIPLOMSKI (dvopredmetni studij)
3.g.
ljetni
obavezan

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Lepeduš, Hrvoje
30
0
15

 

Ciljevi i zadaci:

Cilj je kolegija studente upoznati s kompleksnošću odnosa čovjeka (društva, kulture) i prirode (okoliša) koji je trajan u povijesti. Taj odnos analizira se u kolegiju kroz povijesti društava (kultura, civilizacija) i suvremenosti. Čovjek se shvaća kao dvojako biće jer istodobno koristi prirodu (kao resurs), oblikuje i preoblikuje za svoje potrebe a s druge strane nastaju posljedice čovjekova djelovanja u prirodi i okolišu. Nastaje dvojaki problem: povećavaju se ograničenja prirodnog oikosa (resursa), ali i njegova destrukcija (zagađenje, uništavanje). Ograničenje se povećava s povećanjem čovjekove tehnološke moći. U kolegiju se analiziraju uzroci i glavni čimbenici socijalnoekološke krize: rast svjetskog stanovništva, industrijska proizvodnja, problem energije, proizvodnja hrane, zagađivanje okoliša. Kako problem postaje sve složeniji, kompleksniji, od lokalnih nastaju globalni, traže se i kompleksniji odgovori i rješenja, o kojima se također raspravlja u kolegiju.

Ishodi učenja:

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

  • objasniti odnos društva (čovjeka) i okoliša (prirode) u povijesnom i aktualnom aspektu, teorijskoj i empirijskoj dimenziji
  • navesti teorijska i empirijska znanja i interpretacije o odnosu čovjeka i prirode
  • objasniti suvremeni fenomen socijalnoekološke krize
  • opisati kompleksnu povezanost čovjeka i okoliša
  • razviti teorijsko mišljenje o mogućim perspektivama čovječanstva u kontekstu odnosa društva i prirode

Sadržaj predmeta:

Pojmovni sklop socijalnoekološkog mišljenja. Odnosi i obilježja triju sustava: društvo, priroda i tehnika. Ekološka orijentacije: antropocentrizam, ekocentrizam, tehnocentrizam. Priroda i kultura – nasilje u društvu i „nasilje“ u prirodi. Ekologija – prirodoznanstvena i socijalna. Kulturni i ekološki determinizam. Čovjekova ekspanzija u prirodu. Prirodni i kulturni krajolik. Socijalnoekološka kriza i entropijski procesi. Globalizacija, ekologizacija i razvoj. Održivi razvoj. Ekološki i industrijski metabolizam. Religija i okoliš. Dubinsko ekološko mišljenje. Ekozofija. Ekološki pokreti. Ekofeminizam. Ekološke etike. Bioetika. Ekološka edukacija.  

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

2. 1. Nastavna aktivnost 2. 2. Aktivnost studenta 2. 3. Ishod učenja 2. 4 Metoda procjene
predavanje, seminarsko izlaganje, heuristički razgovor slušanje izlaganja, analiza literature, pisanje seminara, rasprava objasniti odnos društva (čovjeka) i okoliša (prirode) u povijesnom i aktualnom aspektu, teorijskoj i empirijskoj dimenziji aktivnost studenata u nastavi, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, heuristički razgovor slušanje izlaganja, analiza literature, pisanje seminara, rasprava navesti teorijska i empirijska znanja i interpretacije o odnosu čovjeka i prirode aktivnost studenata u nastavi, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, heuristički razgovor slušanje izlaganja, analiza literature, pisanje seminara, rasprava objasniti suvremeni fenomen socijalnoekološke krize aktivnost studenata u nastavi, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, heuristički razgovor slušanje izlaganja, analiza literature, pisanje seminara, rasprava opisati kompleksnu povezanost čovjeka i okoliša aktivnost studenata u nastavi, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje, heuristički razgovor slušanje izlaganja, analiza literature, pisanje seminara, rasprava razviti teorijsko mišljenje o mogućim perspektivama čovječanstva u kontekstu odnosa društva i prirode aktivnost studenata u nastavi, seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Kontinuirana provjera znanja, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad, Usmeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Kontinuirana provjera znanja 0,5 0%
Pismeni ispit 1 0%
Pohađanje nastave 1,1 0%
Seminarski rad 0,9 0%
Usmeni ispit 1,5 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

Redovno pohađanje nastave. Obvezno izlaganje (referat) u seminaru. Tijekom semestra dva kolokvija. Nakon izvršenih obveza pismeni ispit sa završnom ocjenom.

Primjer izračunavanja ocjene:

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Redovito pohađanje predavanja i seminara s aktivnim sudjelovanjem u nastavi. Obvezno izlaganje (referat) u seminaru. Tijekom semestra dva kolokvija. Nakon izvršenih obveza pismeni ispit sa završnom ocjenom. Student/ica može biti oslobođen/a završnog ispita na temelju uspjeha na oba kolokvija. U slučaju polovične ocjene iz kolokvija u obzir se uzima zalaganje studenta/ice tijekom akademske godine (referat, diskusija, redovni dolasci).   

 

 

Obavezna literatura:

  1. Cifrić, I. (1989). Socijalna ekologija. Zagreb: Globus.
  2. Cifrić, I. (2002). Okoliš i održivi razvoj. Zagreb: HSD i Zavod za sociologiju.
  3. Cifrić, I. (2003). Ruralni razvoj i modernizacija (pogl. II i III). Zagreb: IDIS.
  4. Cifrić, I. (2009). Kultura i okoliš. Zaprešić: VŠPU „B. A. Krčelić“.

Dopunska literatura:

  1. Adam, B. (1995). Timewatch. Cambridge: Polity Press.
  2. Barnhill, D. L./Gottlieb, R. S. (2001). Deep Ecology and World Religions. Albany: State University New York Press.
  3. Barry, J. (1999). Environment and Social Theory. London/New York: Routledge.
  4. Carter, N. (2004). Strategije zaštite okoliša, ideje, aktivizam i djelovanje. Zagreb: Barbat.
  5. Cifrić, I. (1989). Socijalna ekologija. Zagreb: Globus.
  6. Cifrić, I. (1994). Napredak i opstanak. Zagreb: HSD i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta.
  7. Cifrić, I. (2000). Moderno društvo i svjetski ethos. Zagreb: HSD i Zavod za sociologiju FFZG.
  8. Cifrić, I. (2007). Bioetička ekumena. Zagreb: Pergamena.
  9. Cifrić, I. (2009). Pojmovnik kulture i okoliša. Zaprešić: VŠPU „B. A. Krčelić“.
  10. Diamond, J. (2008). Slom. Kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh. Zagreb: Algoritam.
  11. Glaeser, B./Teherani-Krönner, P. (Hrsg.) (1992). Humanökologie und Kulturökologie. Opladen: Westdeutscher Verlag.
  12. Hannigan, J. (2006). Environmental Sociology. London: Routledge.
  13. Held, M./Geiβler, K. A. (Hg.) (1993). Ökologie der Zeit. Stuttgart: Hirzel.
  14. Mayer-Tasch, C. P. (1999). Politische Ökologie. Eine Einführung. Opladen: Leske+Budrich.
  15. Meadows, D./Meadows D./Randers, J. (2006). Grenzen des Wascstums. Das 30-Jahre-Update. Stuttgart: Hirzel.
  16. Ponting, C. (1993). A Green History of the World. New York: Penguin Books.
  17. Redclift, M./Woodgate, G. (2000). The International Handbook of Environmental Sociology. Cheltenham, UK/Northampton, MA: Edward Elgar Publishing.
  18. Simons, I. G. (2010). Globalna povijest okoliša. Zagreb: Disput. 
  19. Trepl, L. (1987). Geschichte der Ökologie. Frankfurt: Athenäum Verlag.
  20. Visković, N. (2009). Kulturna zoologija. Zagreb: Jesenski & Turk.
  21. Worster D. (1994). Nature's Economy. A History of Ecological Ideas. Cambridge: University Press.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Studentska evaluacija nastave i nastavnika po završetku kolegija.

Ostale informacije: