Sociologija migracija

 

Naziv kolegija:
Sociologija migracija
Šifra ISVU:
200726
Šifra MOZVAG:
SOC401
ECTS:
4
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
KATEDRA ZA SOCIOLOGIJU

Studij
Godina
Semestar
Status
SOCIOLOGIJA - PREDDIPLOMSKI (dvopredmetni studij)
3.g.
ljetni
obavezan

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Kuti, Simona
30
0
15

 

Ciljevi i zadaci:

Uvođenje i upoznavanje s multidiscilinarnim područjem istraživanja međunarodnih migracija (demografija, historija, političke znanosti, socijalna psihologija, kulturalne studije);  osnovni pojmovi, koncepti i teorije Sociologije migracija; tipovi migracija; važnost međunarodnih migracija u povijesti, modernom i suvremenom svijetu; migracije kao jedan od stupova zajedničke politike EU-a; integracija imigranata u društva primitka; scenariji budućnost migracija.

Ishodi učenja:

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

  • analizirati suvremene međunarodne tokove i procese te položaj Hrvatske u njima
  • koristiti konceptualni i teorijske aparate za kritičku analizu
  • primijeniti stečena znanja iz područja migracija u državnim i civilnim agencijama i meidjima
  • razvijati migracijske strategije
  • upravljati migracijama

Sadržaj predmeta:

Interdisciplinarni studij migracija, u kojem je Sociologija migracija s vremenom stekla vodeću poziciju, sve do kraja 1980-ih bilo je jedno relativno benigno područje društvenih istraživanja, uvelike nepolitički usmjereno na socijalno-strukturalne, socijalno-ekonomske i demografske aspekte migracijskih tokova. Paralelno se, međutim, razvijao studij 'etničkih odnosa' i sa njim Sociologija etničkih odnosa, s osloncem na raniji studij i Sociologiju 'rasnih odnosa', u Europi začet u V. Britaniji.

Pojedine razvijene europske zemlje primitka imigranata pokušale su graditi vrlo različite 'imigracijske politike', polazeći ponajprije od svojih modela građanskog državljanstva (citizenship) odnosno nacionalnog identiteta. U literaturi se obično suprotstavljaju njemački  (etnički) model nacionalne konstitucije, koji počiva na ius sanguinis, i francuski (republikanski), blizak američkom (civilnom) modelu izvedenom iz načela ius soli. Bez obzira, međutim, na početne divergirajuće imigracijske politike, društvene i osobito kulturalne posljedice (suvremenih) migracija pokazuju se za sve europske zemlje vrlo sličnima. Zbog toga, ali i procesa europskih integracija, dolazi (nužno) do konvergencije u politikama integracije novih etničko-kulturnih manjina i zajednica u Europi. Od 1990-ih etnički odnosi i imigracija, kulturna različitost i migracijski pritisci, postali su središnji problem europskih društava i Europske Unije u cjelini. Istodobno došlo je do konceptualnog povezivanja prije razdvojenih istraživačkih polja: migracija i etniciteta.

Zapravo su razmjeri i složenost suvremenih migracijskih kretanja bez premca u ljudskoj povijesti, a njihove političke, ekonomske i kulturne posljedice, nadilaze sva ranija očekivanja. Migracije se danas mogu razumjeti tek u širem kontekstu radikalne preobrazbe moderniteta. Stoga migracijsko-etničke studije postaju sve više interdisciplinarne kulturalne studije. Njihov istraživački interes smjera sve do razumijevanja same dinamike (post)moderne kulture, osobito upliva međunarodnih migracija na stvaranje novih oblika (višestrukih) identiteta, deteritorijalizaciju i hibridnost kulturnih (trans)formacija.

Ukratko, migracije su postale jedno od ključnih globalnih pitanja suvremenog svijeta. Zbog toga je generalni sekretar OUN-a Kofi Annan inicirao krajem 2003. ustanovljenje the Global Commission on International Migration, što su podržale brojne vlade. Tijelo je sastavljeno od 19 neovisnih povjerenika i dobilo je mandat da koncipira koherentan, sveobuhvatan i globalan odgovor na problem međunarodnih migracija. U listopadu 2005. Komisija je podnijela svoje prvo Izviješće u kome je predložila načela i preporuke za migracijske politike na nacionalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. I u Hrvatskoj vladi se razmišlja o formiranju jedne agencije odnosno službe za praćenje i strateško promišljanje hrvatske migracijske politike u europskom i svjetskom kontekstu.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

2. 1. Nastavna aktivnost 2. 2. Aktivnost studenta 2. 3. Ishod učenja 2. 4 Metoda procjene
predavanje, seminarsko izlaganje slušanje izlaganja, analiza literature analizirati suvremene međunarodne tokove i procese te položaj Hrvatske u njima seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje slušanje izlaganja, analiza literature koristiti konceptualni i teorijske aparate za kritičku analizu seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje slušanje izlaganja, analiza literature primijeniti stečena znanja iz područja migracija u državnim i civilnim agencijama i medijima seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje slušanje izlaganja, analiza literature razvijati migracijske strategije seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit
predavanje, seminarsko izlaganje slušanje izlaganja, analiza literature upravljati migracijama seminarski rad, kolokvij, pismeni ispit, usmeni ispit

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad, Usmeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Pismeni ispit 1 0%
Pohađanje nastave 1,1 0%
Seminarski rad 0,9 0%
Usmeni ispit 2 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

Student tijekom nastave piše dva kolokvija i jedan seminarski rad. Završni ispit pišu studenti koji ne polože kolokvije. Konačna ocjena donosi se na usmenom ispitu.

Primjer izračunavanja ocjene:

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

seminarski rad; usmeni ispit

 

 

Obavezna literatura:

  1. Božić, S. i Kuti, S. (2018). Europska politika integracije migranata: od standardiziranja mjera za zemlje Europske unije prema integracijskom servisu utemeljenom na društvenoznanstvenim spoznajama. Revija za sociologiju, 48(1): 49-75.
  2. Gregurović, S. (2017). Multikulturalizam u europskom kontekstu: dosezi i nesuglasja. Migracijske i etničke teme, 32 (3): 353-374
  3. Kuti, S. (2012). Koncepti transnacionalnih socijalnih prostora i polja u istraživanju migracijskih i postmigracijskih procesa. Migracijske i etničke teme, 28(2): 119-141
  4. Kuti, S. (2014). Izbjegličke studije i migrantski transnacionalizam: od ignoriranja do novih mogućnosti. Polemos, 17(1-2): 29-47.
  5. Mesić, M. (2002). Međunarodne migracije, tokovi i teorije. Zagreb: Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta.

Dopunska literatura:

  1. Božić, S. (2001). Umirovljeničke migracije, klima i „ugodnosti“. Migracijske i etničke teme, 17(4):310-326.
  2. Božić, S. (ur.) (2012). Institucionalizacija hrvatske dijaspore. Oblici migrantskog udruživanja – primjeri iz Europe, Južne Amerike i Australije. Zagreb: Jesenski i Turk, str. 9-96.
  3. Božić, S.; Kuzmanović, B. i Barada, V. (2013). Strani radnici u Hrvatskoj: porijeklo, status, orijentacije. Migracijske i etničke teme, 29(3): 367-404.
  4. Kuti, S. i Božić, S. (2011a). Analitičke dimenzije za istraživanje transnacionalnih aktivnosti: primjer kineskih migranata u Hrvatskoj. Revija za sociologiju, 41(3): 315-340.
  5. Kuti, S. i Božić, S. (2011b). Metodološki nacionalizam u društvenim znanostima: konzekvence za društvena istraživanja. Migracijske i etničke teme, 27(3): 325-344.
  6. Mesić, M. i Župarić-Iljić, D. (2015). Promjene u okolišu i ljudske migracije. Migracijske i etničke teme, 30(3): 331-354.
  7. Nejašmić, I. (2014). Iseljavanje iz Hrvatske od 1900. do 2001.: demografske posljedice stoljetnog procesa. Migracijske i etničke teme, 30(3): 405-435.
  8. Peračković, K. (2006). Sociološki pristup u istraživanju procesa povratnih migracija. Društvena istraživanja, 83(3): 475-498.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Studentska anketa

Ostale informacije: