Zagrebačka filološka škola

 

Naziv kolegija:
Zagrebačka filološka škola
Šifra ISVU:
191096
Šifra MOZVAG:
HKID53
ECTS:
4
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Ham, Sanda
30
0
0

 

Ciljevi i zadaci:

Upoznati studente

  • s hrvatskim književnim jezikom druge polovice 19. st., jezikom hrvatske književnosti romantizma I realizma,
  • ukazati na jezične prilagodbe zbog kojih književnici iz 19. st. tijekom 20. st. nisu čitani u svom izvornom jezičnom obliku jer je njihov izvorni jezik  prilagođavan (krivotvoren),
  • upozoriti na narav prilagodbi (krivotvorina) I na posljedice koje takav postupak ima pri recepciji književnoga djela I jezičnoga naslijeđa iz 19. st.

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenoga predmeta, student će moći:

  • samostalno i kritički pristupiti  znanstvenoj literaturi,
  • primijeniti jezikoslovno znanje u priređivanju tekstova iz 19. stoljeća, posebice u priređivanju kritičkih izdanja
  • vrjednovati prinos starijih filoloških tradicija u suvremenim jezikoslovnim i pravopisnim pitanjima,
  • primijeniti stečeno znanje u izvedbi osnovnoškolskih i/ili srednjoškolskih nastavnih programa.

Sadržaj predmeta:

Ideološko, jezično I jezikoslovno usmjerenje zagrebačke filološke škole; A. Mažuranić, Slovnica hérvatska; A. Veber, Slovnica hrvatska, Skladnja ilirskoga jezika; polemičarstvo; B. Šulek, leksikografska djelatnost; V. Jagić u kontekstu zagrebačke škole, jezičnih I jezikoslovnih zbivanja u Hrvatskoj I Europi tijekom 19. st.

Potpunost hrvatske književnojezične norme I polifunkcionalnost hrvatskoga književnoga jezika do kraja 19. st. Odnos prema starijem hrvatskom književnom jeziku; odnos prema dijalektima; odnos prema hrvatskim vukovcima I prema srpskom jeziku – Karadžićevoj I Daničićevoj djelatnosti. 

Prijelom norme zagrebačke filološke škole; hrvatski književni jezik u normativnom djelu I. Broza, T. Maretića.

Sudbina jezika zagrebačke filološke škole tijekom 20. st.; jezične prilagodbe I krivotvorine hrvatske književnosti 19. st. u ovostoljetnim izdanjima; izdanja književnika druge polovice 19. st. u odnosu prema izdanjima starijih hrvatskih  književnika. Pretisci; kritička izdanja; prilagođena izdanja. Jezične prilagodbe u proznim I pjesničkim djelima; pogrješnost priređivačkoga pristupa; politička narav I posljedica prilagodbi; jezikoslovna narav I posljedica prilagodbi; oprimjerenje na izvornim tekstovima (A. Šenoa, I. Kovačić, E. Kumičić, K.Š. Gjalski, J. Kozarac, S.S. Kranjčević, H.Badalić)

Književnici prijeloma norme I posebnosti njihova književnojezičnoga izraza; pogrješan stav kritike prema jezičnim osobitostima njihovih djela, oprimjerenje na izvornim tekstovima (J. Truhelka, I. Kozarac, J. Ivakić  M. Begović, A.G. Matoš)   

Stav suvremenoga jezikoslovlja prema prilagodbama. Kulturna I jezikoslovna nužnost izvornoga I neprilagođenoga jezika u suvremenim izdanjima.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

2.1. Nastavna aktivnost 2.2. Aktivnost studenta 2.3. Ishod učenja 2.4 Metoda procjene
 
 
 
grupna rasprava, samostalni istraživački zadatak
 
 
 
predavanje, diskusija, analiza primjera, samostalni istraživački zadatak
 
 
 
predavanje, grupna rasprava, analiza primjera
 
 
 
 
 
grupna rasprava, samostalni istraživački zadatak
 
 
 
proučavanje literature, rasprava, sustavno opažanje i zaključivanje, primjena naučenog, oblikovanje eseja
 
sustavno opažanje i zaključivanje, primjena naučenog, usmeno izlaganje, dijaloška metoda, analiza literature
 
aktivno sudjelovanje, sustavno opažanje i zaključivanje, primjena naučenog, usmeno izlaganje, dijaloška metoda, analiza literature
 
postavljanje i rješavanje problema, analiza izvora literature
Po završetku nastave iz navedenoga predmeta, student će moći:
-  samostalno i kritički pristupiti  znanstvenoj literaturi
 
 
-  primijeniti jezikoslovno znanje u priređivanju tekstova iz 19. stoljeća, posebice u priređivanju kritičkih izdanja
 
-  vrjednovati prinos starijih filoloških tradicija u suvremenim jezikoslovnim i pravopisnim pitanjima
 
 
-  primijeniti stečeno znanje u izvedbi osnovnoškolskih i/ili srednjoškolskih nastavnih programa.
 
 
 
Aktivnost studenata u nastavi, esej, samostalno istraživanje
 
 
Aktivnost studenata u nastavi, esej, samostalno istraživanje, pismeni ispit, usmeni ispit
 
 
Aktivnost studenata u nastavi, samostalno istraživanje, usmeni ispit 
 
 
 
 
samostalno istraživanje, pisano izvješće
 
 

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Referat, Usmeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

usmeno i pismeno

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Pismeni ispit 1 0%
Pohađanje nastave 0,8 0%
Referat 1 0%
Usmeni ispit 1,2 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz referata, ocjena iz završnog pismenog ispita i ocjena iz završnog usmenog ispita: 20% konačne ocjene čini ocjena iz referata, 40% konačne ocjene čini ocjena iz završnog pismenog ispita i 40% konačne ocjene čini ocjena iz završnog usmenog ispita.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Primjer izračunavanja ocjene:

Pismeni ispit, usmeni ispit, kolokvij

Ispit je pismeni i usmeni. Ispitna se ocjena oblikuje od ocjene na kolokviju, pismenom dijelu ispita i usmenom dijelu ispita. Ako je student redovito pohađao nastavu, kolokvirao i položio pismeni ispit s najvišom ocjenom, može biti oslobođen usmenoga dijela ispita.

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Studentska anketa.

 

 

Obavezna literatura:

Literatura potrebna za studij i polaganje ispita:

Sanda Ham, Jezik zagrebačke filološke škole, Osijek, 1998.

Sanda Ham, Povijest hrvatskih gramatika, zagreb, 1996.

Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1990. ili novije izdanje (poglavlja odnoseća se na razdoblje od ilirizma do kraja 19. st.)

Milan Moguš, Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb, 1993. ili novije izdanje (poglavlja  odnoseća se na dio od ilirizma do kraja 19. st.)

Dopunska literatura:

Literatura koja se preporučuje kao dopunska:

Ljudevit Jonke, Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1971. (poglavlje: Hrvatski književni jezik u 19 st.)

Branka Tafra, Jezikoslova razdvojba, Zagreb, 1995. (poglavlje:Jezikoslovnopovijesne razmeđe)

Dalibor Brozović, Standardni jezik, Zagreb, 1971. (poglavlje o novoštokavskoj folklornoj koine, o ilirizmu).

Zlatko Vince, Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti, Zagreb, 1998.

Josip Vončina, Temelji i putovi gajeve grafijske reforme, Filologija, knjiga 13., Zagreb, 1986.

Josip Vončina, Preporodni jezični temelji, Zagreb, 1993.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Provedba jedinstvene sveučilišne ankete među studentima za ocjenjivanje nastavnika koju utvrđuje Senat Sveučilišta. Praćenje i analiza kvalitete izvedbe nastave u skladu s Pravilnikom o studiranju i Pravilnikom o unaprjeđivanju i osiguranju kvalitete obrazovanja Sveučilišta.

Ostale informacije: