Drama hrvatske moderne

Upoznati studente kako u moderni hrvatska dramska i kazališna praksa doživljava ogroman otklon od prethodnog razdoblja: izraziti eklekticizam, enormno proširenje idejne i misaone problematike te motivike, posebnost individualnih stvaralačkih pristupa i metoda, niz novousvojenih ili već postojećih, ali osobno primijenjenih sadržajnih i izražajnih sastavnica, eksponiranje kozmopolitske lokacije radnje, usvajanje i razgranjivanje seoske tematiku, uporaba narodnog stiha i metaforike, preferiranje jednočinke kao dramskog oblika, sklonost k prikazivanju apatičnih raspoloženja ali i obiteljskih krahova i rasula, dekadentnog društva i aristokracije, prošlih vremena i izmišljenih svjetova, regionalnih sredina i njihovih posebnosti, introvertiranih osoba, rasnih tipova i fatalnih žena, narodskih lica, ali i svečovjeka. Ispovijeda se subjektivizam i univerzalizam, hrvatstvo i euforični jugonacionalizam, meditativnost, lirizam, teatralizam i misticizam, erotizam i naglašena emocionalnost, egocentrizam, ekstravagantnost i bizarnost, preplitanje sna i jave, irealnog i realnog te iracionalnog i racionalnog, podsvijest, halucinacije, slobodne asocijacije, aluzivnost i grotesknost, sumnje i opsesije, etičke i egzistencijalne dileme, patološki porivi te sukobi instinkta i intelekta, artizam i pomodnost, stvaralački profesionalizam i rutinerstvo. Ta poplava najraznovrsnijih novina, potvrda suočavanja i suživljavanja ponajprije s ondašnjom bečkom kulturnom sredinom, ali i Europom u cijelosti nadošla je s prodorom modernih europskih dramatičara na scenu zagrebačkog Hrvatskoga narodnog kazališta.

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

• argumentirati kako u periodu hrvatske dramske i kazališne moderne ne samo da ne postoji dominantna dramatika, nego je upravo disparatnost ono što očekujemo i s čime se u cjelokupnoj europskoj dramskoj literaturi, pa tako i u hrvatskoj, normalno živi,
• opisati kako hrvatska dramatika u moderni sadržava i, paradoksalno, ne sukobi često u povijesti dramske književnosti suprotstavljene termine: realizam, verizam, naturalizam, impresionizmam, esteticizam, artizam, secesija, neoromantizam, dekadencija, dijabolizam i dr.,
• opisati zašto termin moderna obuhvaća pluralizam dramatika i otvara vidik na ono po čemu pluralizam pojedinačnih sam postaje općenitom dramatikom,
• analizirati hrvatske dramske modernističke tekstove te ih s obzirom na svoja sadržajna i formalna obilježja razvrstati na »artističke« i »verističke«.

• Stilski pluralizam hrvatske dramske moderne
• Hrvatska kazališna moderna
• Hrvatski dramatičari moderne
• Praizvedbe djela hrvatskih dramatičara moderne
• Artizam i verizam
• Razaznavanje verističkih i artističkih dramskih tekstova
• Ivo Vojnović, Srđan Tucić, Milan Ogrizović
• Ante Tresić-Pavičić, Josip Kosor, Fran Galović
• Milan Begović, Miroslav Krleža, Janko Polić Kamov
• Poveznice između bečke i hrvatske dramske i kazališne moderne
• Hermann Bahr, Hugo von Hofmannsthal ii Arthur Schnitzler
• Prema ekspresionizmu

predavanja, seminari i radionice

Aktivnost u nastavi, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad, Usmeni ispit

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz seminarskog rada, ocjena aktivnosti u nastavi, ocjena eseja, ocjena iz kontinuirane provjere znanja u obliku kolokvija te ocjena iz završnoga pisanoga i usmenog ispita: 10% konačne ocjene čini ocjena iz seminarskog rada, 8% konačne ocjene čini ocjena aktivnosti studenta u nastavi, 10% čini ocjena eseja, ocjena iz kontinuirane provjera znanja u obliku kolokvija čini 10% konačne ocjene, a ocjene iz završnoga pisanoga i usmenog ispita čine po 31% konačne ocjene.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Redoviti dolazak i aktivno sudjelovanje u svim oblicima nastave.

1. Nikola Batušić, Zoran Kravar, Viktor Žmegač, Književni protusvjetovi, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.
2. Branko Hećimović, 13 hrvatskih dramatičara, Znanje, Zagreb, 1976.
3. Sibila Petlevski, Simptomi dramskog moderniteta, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb, 2000.
4. Boris Senker, Hrestomatija novije hrvatske drame, I. dio (1895–1940.), Disput, Zagreb, 2000.
5. Viktor Žmegač, Duh impresionizma i secesije: studije o književnosti hrvatske moderne (drugo, prošireno izdanje), Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1997.

1. Komparativna povijest hrvatske književnosti, sv. II – Moderna, ur. Mirko Tomasović i Vinka Glunčić-Bužančić, Književni krug, Split, 2000.
2. Stanislav Marijanović, Fin de siècle hrvatske moderne, Izdavački centar Radničkog sveučilišta »Božidar Maslarić«, Pedagoški fakultet, Osijek, 1990.
3. Zlatko Posavac, Novija hrvatska estetika, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1991.
4. Aleksandar Flaker, Književne poredbe, Naprijed, Zagreb, 1968.
5. Dubravko Jelčić, Strast avanture ili avantura strasti, August Cesarec, Zagreb, 1988.
6. Miroslav Šicel, Hrvatska moderna: kritika i književna povijest, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 71, Matica hrvatska, Zagreb, 1977.
7. Viktor Žmegač, Bečka moderna: portret jedne kulture, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
8. Fin de siècle Zagreb – Beč, pr. Damir Barbarić, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
9. Vida Flaker, Časopisi hrvatskog modernističkog pokreta, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1977.

Studentska anketa, evaluacijski listići.