Hrvatska leksikologija

 

Naziv kolegija:
Hrvatska leksikologija
Šifra ISVU:
190833
Šifra MOZVAG:
HJZ08
ECTS:
5
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Studij
Godina
Semestar
Status
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST - PRIJEDIPLOMSKI (jednopredmetni studij)
3.g.
ljetni
obavezan

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Rišner, Vlasta
30
0
30

 

Ciljevi i zadaci:

Cilj je kolegija upoznati studente s raslojenošću hrvatskoga leksika, jednoznačnošću i višeznačnošću riječi, leksičkim posuđivanjem i prilagodbom posuđenica, kao i osposobiti studente za razlikovanje posuđenica od tuđica te potaknuti na razmišljanje o jezičnom purizmu i jezičnoj kulturi. Upoznati studente s hrvatskim rječnicima (jednojezičnima, višejezičnima i posebnima) i načinom obrade natuknica.

Ishodi učenja:

Nakon uspješno završenoga predmeta student će moći:

  • definirati i objasniti leksikološke pojmove,
  • usporediti denotativno i konotativno značenje te metaforično i metonimijsko prenošenje značenja,
  • usporediti rječničke natuknice u različitim rječnicima,
  • izdvojiti i opisati odnos među sememima u višeznačnoj riječi te odnos višeznačnosti i polisemije,
  • razlikovati tuđice od posuđenica, barbarizme od novotvorenica, riječi iz aktivnoga od riječi iz pasivnoga rječnika (arhaizama i historizama), dijalektizme i žargonizme od riječi iz standardnoga jezika,
  • prepoznati odstupanja od standardnoga jezika na leksičkoj razini te ih opisati u odnosu na pojam jezičnoga purizma,
  • koristiti se jezikoslovnom literaturom, čitati članke leksikološkoga sadržaja.

Sadržaj predmeta:

Pojam i predmet leksikologije; leksikologija i semantika; denotacija i konotacija; višeznačnost riječi; odnos formativa i semema; sinonimija i homonimija; prenošenje značenja; metonimija i metafora; aktivni i pasivni rječnik; arhaizmi i historizmi; barbarizmi i neologizmi; eufemizmi i pleonazam; tuđice i posuđenice; jezični purizam; jezik i norma; osnove leksikografije; stilovi hrvatskoga jezika; frazemi i frazeološki rječnici.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

Nastavna aktivnost Aktivnost studenta Ishod učenja Metoda procjene
       
       
       
       

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Aktivnost u nastavi, Kontinuirana provjera znanja, Pohađanje nastave, Seminarski rad, Usmeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Aktivnost u nastavi 0,4 0%
Kontinuirana provjera znanja 1 0%
Pohađanje nastave 1,6 0%
Seminarski rad 1 0%
Usmeni ispit 1 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju se konačne ocjene uzima u obzir ocjena pisanoga oblika i usmenoga izlaganja seminarskoga rada, kolokvija i završnoga pismenoga ispita. Od toga 40% konačne ocjene čini ocjena seminara, 20% ocjena kolokvija, 40% ocjena završnoga pismenoga ispita.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti najviše 100 ocjenskih bodova, što čini 100 % ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti najmanje 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Primjer izračunavanja ocjene:

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Studenti su obvezni napisati i izložiti seminarski rad.

 

 

Obavezna literatura:

  1. Anđela Frančić, Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2005.
  2. Jasna Melvinger, Leksikologija (skripta), Pedagoški fakultet, Osijek, 1990.
  3. Zbornik Hrvatski jezik u XX. stoljeću, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. (radovi Bernardine Petrović, Hrvatska jednojezična leksikografija u XX. stoljeću, str. 463–490 i Vlaste Rišner, Hrvatsko jezično savjetništvo u 20. stoljeću, str. 367–393).
  4. BrankaTafra, Od riječi do rječnika, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Dopunska literatura:

Izbor literature za seminarske radove:

  1. Lada Badurina, Marina Kovačević, Raslojavanje jezične stvarnosti, Dometi, Rijeka, 2001.
  2. Dalibor Brozović, Standardni jezik, Zagreb, 1970. (poglavlje »Slavenski standardni jezici i usporedna slavistika«)
  3. Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Jezik medija, publicistički stil, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2009.
  4. Josip Matešić, Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 1982.
  5. Antica Menac, Željka Fink-Arsovski, Radomir Venturin, Hrvatski frazeološki rječnik, Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
  6. jednojezični i višejezični rječnici hrvatskoga jezika
  7. jezični savjetnici (odabrati dva suvremena jezična savjetnika i jedan s početka 20. st.)
  8. Ladislav Zgusta, Priručnik leksikografije, Svjetlost, Sarajevo, 1991.
  9. Franjo Iveković, Ivan Broz, Tomo Maretić, Vatroslav Rožić, Milan Rešetar, Antun Radić, Nikola Andrić, Dragutin Boranić, Jezikoslovne rasprave i članci, prir. Marko Samardžija, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.
  10. Vlasta Rišner, Maja Glušac, Kroz mijene i dodire publicističkoga stila, Filozofski fakultet, Osijek, 2011.
  11. Marko Samardžija (prir.), Norma i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 1999. (samo leksikološki radovi)
  12. Marko Samardžija, Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 2012.
  13. Branka Tafra, Jezikoslovna razdvojba, Matica hrvatska, Zagreb, 1995, str. 5–105.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Prati se aktivnost studenata u izradi seminarskoga rada i na satima seminarske nastave. Razgovara se o rezultatima istraživanja rječničkih natuknica. Izloženi se seminari kritički prosuđuju, a kratkim usmenim ili pisanim zadatcima provjerava se usvojenost sadržaja svaka dva tjedna. Kvaliteta se nastave provjerava i završnom studentskom anketom.

Ostale informacije: