Studij | Godina |
Semestar |
Status |
---|---|---|---|
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST - DIPLOMSKI (dvopredmetni studij - nastavnički smjer) | 2.g. |
zimski |
obavezan |
Nastavnik | Nositelj |
P |
V |
S |
---|---|---|---|---|
Vuco, Jurica | 30 |
0 |
15 |
Kolegij Suvremena svjetska književnost temelji se na povijesnom proučavanju književnosti u slijedu književnih razdoblja unutar posljednje epohe modernizma u okviru nacionalnih književnosti. Potreba razvrstavanja slijeda povijesti svjetske književnosti unutar književnih razdoblja i pravaca upućuje na zajednički sustav književnih vrsta i zajedničkih poetika. Unutar zajedničkog književnoga, društvenoga i povijesnoga konteksta opisuju se pojedinačno temeljna razdoblja od esteticizma, preko avangarde, kasnog modernizma, do postmodernizma. Navedene odrednice primjenjuju se i uspoređuju u pristupu reprezentativnim autorima i književnim djelima. Kritičko razmatranje znanstvene literature u analizi i interpretaciji književnih djela služi kao paradigma u samostalnom istraživanja određene teme.
Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:
1. MODERNIZAM
Rasprave o opisu, određenju i nazivu epohe.
A) ESTETICIZAM
Novo shvaćanje poetike i svrhe književnosti. Novi položaj poezije u sustavu književnih vrsta. Paradoks modernizma: osporavanje autonomije književnosti. Oprečnost filozofije Friedricha Nietzschea. Utemeljitelji modernizma: Charles Baudelaire i Lautréamont. Širenje simbolizma (Jean Moréas, Stéphan Mallarmé, Paul Verlaine, Maurice Maeterlinck). Larpurlartizam. Moderna drama: Čehov i Maeterlinck. Oscar Wilde: esteticizam, bajka i fantastika. Joseph Conrad: preteča modernog romana. Obnova romana (esteticizam/ realizam): Rainer Maria Rilke i Marcel Proust.
B) AVANGARDA
Dva lica modernosti: avangarda i dekadencija. Kriza europskog mišljenja. Oblikovanje avangardnih pokreta: futurizam, ekspresionizam, dadaizam, nadrealizam. Talijanski i ruski futurizam: Filippo Tommaso Marinetti, Velimir Hljevnikov i Vladimir Majakovski. Ekspresionizam: lirika (Georg Trakl, Gottfried Benn i Franz Werfel) i drama (Georg Büchner i August Strindberg). Dadaizam: Tristan Tzara. Nadrealizam i Freudovo učenje o podsvijesti/ realizam: André Breton. Razvoj moderne proze i uporaba novih književnih tehnika/ realizam: James Joyce. Novi mit modernizma: Franz Kafka i »prekid komunikacije«. Roman struje svijesti: Virginia Woolf, William Faulkner i Hermann Broch/ James Joyce. Moderni satirični roman: Jaroslav Hašek. Ritualno kazalište Antonina Artauda. Novi način oblikovanja drame: Luigi Pirandello. Epsko kazalište: Bertolta Brecht. Lirika: Thomas Stearns Eliot (povezivanje klasicističke tradicije i modernog izraza) i Federico García Lorca (povezivanje avangarde i tradicije usmene književnosti).
C) KASNI MODERNIZAM
Pokušaj obnove realističke književne tehnike. Tradicija i kasni modernizam. »Prava pitanja« književnosti. Odnos književnosti i znanosti, filozofije i umjetnosti, ideologije i umjetnosti: Bulgakov i Mann. Obnova povijesnog romana: Marguerite Yourcenar/ Herman Broch. Utjecaj filozofije egzistencijalizma (Schopenhauer, Nietzsche i Kierkegaard): Jean-Paul Sartre. Filozofija apsurda: Albert Camus. Kazalište apsurda: Samuel Beckett i Eugène Ionesco. »Moderni realizam«: Hemingway i Salinger. »Magijski realizam« u poeziji: Pablo Neruda. Ekskluzivnost avangardne poezije: Ezra Pound i Boris Pasternak (obnova klasicizma).
D) POSTMODERNIZAM
Rasprave o postmodernizmu: arhitektura, jezik, književnost i filozofija. Odrednice postmodernizma: skepticizam, relativizam i novo shvaćanje tradicije. Utemeljitelj postmodernizma Jorge Luis Borges: postmodernistički paradoks. Postmodernistički postupci: Samuel Beckett. »Metafikcionalnost«: Vladimir Vladimirovič Nabokov. »Magijski realizam«: Gabriel García Márquez. Odnos lake i teške književnosti: Italo Calvino (ironija) i John Robert Fowles (igra), Umberto Eco (povijest). Odnos kiča i umjetnosti, Nietzscheova teza o vječnom vraćanju istoga: Milan Kundera.
predavanja, seminari i radionice
2.1. Nastavna aktivnost | 2.2. Aktivnost studenta | 2.3. Ishod učenja | 2.4. Metoda procjene |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | klasificirati povijest svjetske književnosti (periodizacija) | kontinuirano provjeravanje znanja |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | književnopovijesno i književnoteorijski opisati književnu epohu, književna razdoblja i žanrove | kontinuirano provjeravanje znanja |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | književnopovijesno i književnoteorijski usporediti književna razdoblja i žanrove | kontinuirano provjeravanje znanja |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | definirati književni, kulturni i povijesni kontekst autora i književnog djela | kontinuirano provjeravanje znanja |
seminari i radionice multimedija i mreža mentorski rad |
suradnja, aktivno sudjelovanje, odgovorno izvršavanje obveza, samostalna uporaba literature, javni govor, prezentacija | interpretirati književna djela iz svjetske književnosti | referat kontinuirano provjeravanje znanja |
seminari i radionice multimedija i mreža mentorski rad |
suradnja, aktivno sudjelovanje, odgovorno izvršavanje obveza, samostalna uporaba literature, javni govor, prezentacija | primijeniti znanstvenu literaturu u analizi i interpretaciji književnih djela | referat kontinuirano provjeravanje znanja |
Kontinuirana provjera znanja, Pohađanje nastave, Referat, Seminarski rad
Element | Opterećenje u ECTS |
Udio u ocjeni |
---|---|---|
Kontinuirana provjera znanja | 0,6 | 50% |
Pohađanje nastave | 0,8 | 0% |
Referat | 0,3 | 25% |
Seminarski rad | 0,3 | 25% |
U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz kontinuirane provjere znanja, ocjena iz seminarskog rada i ocjena iz referata: 50% konačne ocjene čini ocjena iz kontinuirane provjere znanja, a 25% konačne ocjene čini ocjena iz referata i 25% konačne ocjene čini ocjena iz seminarskog rada.
Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Po elementima vrednovanja to znači da student može ostvariti sljedeći maksimalan broj ocjenskih bodova: kontinuirana provjera znanja 50 ocjenskih bodova, seminaski rad 25 ocjenskih bodova i referat 25 ocjenskih bodova. Za prolaznu ocjenu iz kontinuirane provjere znanja student treba ostvariti minimalno 30 ocjenskih bodova ili 60% ocjene. Za prolaznu ocjenu iz referata student treba ostvariti minimalno 15 ocjenskih bodova ili 60% ocjene. Za prolaznu ocjenu iz ispita student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ukupne ocjene.
Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60–69 ocjenskih bodova (60%–69%) = dovoljan (2), 70–79 ocjenskih bodova (70%–79%) = dobar (3), 80–89 ocjenskih bodova (80%–89%) = vrlo dobar (4), 90–100 ocjenskih bodova (90%–100%) = izvrstan (5).
Redovito pohađanje predavanja i seminarske nastave. Usmeno izlaganje referata. Izrada seminarskog rada. Sustavno čitanje književnih djela i aktivno sudjelovanje u raspravama o njima. Kontinuirana provjera znanja iz područja znanstvene literature i pripadajućih književnih djela.
Lektira (izbor)
Evaluacijski listići.