Studij | Godina |
Semestar |
Status |
---|---|---|---|
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST - PRIJEDIPLOMSKI (dvopredmetni studij) | 2.g. |
ljetni |
obavezan |
Nastavnik | Nositelj |
P |
V |
S |
---|---|---|---|---|
Varga Oswald, Tina | 30 |
0 |
15 |
Kolegij Svjetska književnost 1 temelji se na povijesnom proučavanju književnosti u slijedu velikih književnih epoha u okviru nacionalnih književnosti. Potreba razvrstavanja slijeda povijesti svjetske književnosti unutar književnih epoha upućuje na zajednički sustav književnih vrsta i zajedničkih poetika. Unutar zajedničkoga književnoga, društvenoga i povijesnoga konteksta opisuju se pojedinačno temeljna razdoblja od usmene kulture i književnosti drevnog istoka, preko antike, srednjeg vijeka do renesanse. Navedene odrednice primjenjuju se i uspoređuju u pristupu reprezentativnim autorima i književnim djelima. Kritičko razmatranje znanstvene literature u analizi i interpretaciji književnih djela služi kao paradigma u izradi samostalnog istraživanja određene teme.
Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:
1. USMENA KULTURA. MITOLOGIJA
Ustroj povijesti književnosti. Usmena književnost. Homersko pitanje. Usmena kultura. Priroda mita. Fenomen mitologije. Mitologija. Starije i novije teorije mitova. Pregled egipatske, mezopotamijske, grčke, židovske, perzijske, indijske i kineske mitologije (germanske, keltske, slavenske ili mitologije pretkolumbovske Amrike, afričkih plemena, domorodaca Australije i dr.).
2. drevni istok
Pregled početaka pisane književnosti: egipatska, židovska, arapska, babilonsko-asirska, indijska, kineska i japanska. Temeljna civilizacijska književna djela: Biblija, Talmud, Kur’an, Gilgameš, Mahabharata, Vede, Ramayana, Pančatantra, Tipitaka, Dao De Jing.
3. ANTIKA
Značaj antičke književnosti.
A) GRČKA KNJIŽEVNOST
Razvoj grčke epike: Homer i Hesiod. Procvat grčke lirike: Alkej i Sapfa. Anakreontika: ditiramb. Melika, elegija, jambi. Korska litrika: Pindar. Utemeljitelj basne: Ezop. Razvoj grčke tragedije: Eshil, Sofoklo i Euripid. Podrijetlo grčke tragedije. Obilježja tragedije. Usporedba tragedije i komedije. Podrijetlo grčke komedije. Obilježja komedije. Velikani grčke komedije: Aristofan i Menandar. Odnos filozofije i knjižwcnosti. Nastanak filozofije. Sofisti. Sokratova kritika i Platonovi spisi. Utemeljitelj znanosti o književnosti: Aristotel. Historiografija: Herodot i Tukidid. Retorika: Isokrat i Demosten. Helenizam: povijesno, kulturno, zemljopisno i vremnsko određenje). Bukolska književnost: Teokrit. Helenistički roman (pastirski i pustolovni): Longo, Ksenofont, Hariton i Heliodor.
B) RIMSKA KNJIŽEVNOST
Rimska književnost/ latinska književnost. Rimska književnost/ grčka književnost. Povijst rimske književnost. Odrednice »plautovska komedija«. Filozofski ep: Lukrecije. Lirika: Katul. Retorika: Ciceron. Tri temeljna tipa pjesništva/ rodova (pastirski, didaktički i epski): Vergilije. Umijeće pjesništva i znanosti o književnosti: Horacije. Ovidije. Menipejska satira: Seneka i Arbiter. Travestije: Petronije. Epigram: Marcijal. Uokvirena zbirka novela: Apulej.
4. SREDNJI VIJEK
Nastanak i proces razvoja srednjeg vijeka. Utjecaj mitologije. Činitelji stvaranja srednjeg vijeka. Augustinova doktirna. Razvoj nacionalnih književnosti (viteški ep): engleska, španjolska, njemačka, ruska, finska, francuska, keltska. Trubadurska lirika: Poitiers, Vantadorn, Marcabrun, Rudel, Born, Vogelweide. »Kult dame«. Vaganska lirika: Archipoeta. Sredjnovjekovni roman. Srednjovjekovni svijet u Danteovoj Božanstvenoj komediji. Izvaneuropska književnost (perzijska, arapska, kineska, japanska): Mutanabi, Omar Hajjam, Firdusi, Li Bai, Du fu.
5. RENESANSA
Humanizam kao kulturni i književni pokret. Promjene u književnosti: srednji vijek/ renesana. Određenje renesanse kao književne epohe. Tehnička i zemljopisna otkrića. Povratak antici. Promjene u književnim žanrovima i postupcima: Ariostov i Camõesov ep, Boccacciova i Chaucerova novela, Montaigneov esej, Rabelaisov novi tip komike i književnog oblikovanja (književni postupci), Petrarcina lirika i pjesnici Plejade: Ronsard i Du Bellay, Machiavellijeva komedija zabune. Cervantes i Shakespeare: utemeljitelji novovjekovnog romana i drame (elizabetanska drama).
predavanja, seminari i radionice
Nastavna aktivnost | Aktivnost studenta | Ishod učenja | Metoda procjene |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | klasificirati povijest svjetske književnosti (periodizacija) | kontinuirano provjeravanje znanja |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | književnopovijesno i književnoteorijski opisati književne epohe i žanrove (poetika) | kontinuirano provjeravanje znanja |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | književnopovijesno i književnoteorijski usporediti književne epohe i žanrove | kontinuirano provjeravanje znanja |
predavanje | slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava | definirati književni, kulturni i povijesni kontekst autora i književnog djela | kontinuirano provjeravanje znanja |
seminari i radionice multimedija i mreža mentorski rad |
suradnja, aktivno sudjelovanje, odgovorno izvršavanje obveza, samostalna uporaba literature, javni govor, prezentacija | interpretirati književna djela iz svjetske književnosti | referat kontinuirano provjeravanje znanja |
seminari i radionice multimedija i mreža mentorski rad |
suradnja, aktivno sudjelovanje, odgovorno izvršavanje obveza, samostalna uporaba literature, javni govor, prezentacija | primijeniti znanstvenu literaturu u analizi i interpretaciji književnih djela | referat kontinuirano provjeravanje znanja |
Kontinuirana provjera znanja, Pohađanje nastave, Referat
Element | Opterećenje u ECTS |
Udio u ocjeni |
---|---|---|
Kontinuirana provjera znanja | 0,9 | 50% |
Pohađanje nastave | 1,2 | 0% |
Referat | 0,9 | 50% |
U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz kontinuirane provjere znanja i ocjena iz referata: 50% konačne ocjene čini ocjena iz kontinuirane provjere znanja, a 50% konačne ocjene čini ocjena iz referata.
Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Po elementima vrednovanja to znači da student može ostvariti sljedeći maksimalan broj ocjenskih bodova: kontinuirana provjera znanja 50, referat 50. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene, od čega najmanje iz kontinuirane provjere znanja 30.
Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60–69 ocjenskih bodova (60%–69%) = dovoljan (2), 70–79 ocjenskih bodova (70%–79%) = dobar (3), 80–89 ocjenskih bodova (80%–89%) = vrlo dobar (4), 90–100 ocjenskih bodova (90%–100%) = izvrstan (5).
Redovito pohađanje predavanja i seminarske nastave. Usmeno izlaganje referata. Izrada seminarskog rada. Sustavno čitanje književnih djela i aktivno sudjelovanje u raspravama o njima. Kontinuirana provjera znanja iz područja znanstvene literature i pripadajućih književnih djela.
Lektira (izbor)
Evaluacijski listići.