Hrvatska fonetika i fonologija

Cilj je kolegija upoznati studente s fonetskim i fonološkim sustavom suvremenoga hrvatskog jezika. Na vježbama naučiti naglašavati riječi i naglasne cjeline, naučiti tvorbu glasova, prepoznati i opisati morfonološke i fonološke glasovne promjene u suvremenom hrvatskom jeziku. Naučiti služiti se jezikoslovnom, osobito fonetskom i fonološkom literaturom.

Nakon uspješno završenoga predmeta student će moći:

• objasniti osnovne pojmove fonetskog i fonološkog sustava hrvatskoga standardnog jezika,
• usporediti artikulacijska obilježja glasova hrvatskoga jezika,
• opisati morfonološke i fonološke glasovne promjene u suvremenom hrvatskom jeziku,
• analizirati načela hrvatskog naglasnog sustava,
• razlikovati naglaske hrvatskog standardnog jezika,
• usporediti propisanu hrvatsku naglasnu normu od uporabne,
• služiti se fonetskom i fonološkom literaturom.

Razvitak strukturalizma u Europi; fonološki sustav hrvatskoga standardnog jezika; razlikovna obilježja fonema, artikulacijska i akustička obilježja otvornika i zatvornika, podjele fonema, fonološke i morfonološke glasovne promjene, naglasni sustav suvremenoga hrvatskog jezika.

predavanja, seminari i radionice, vježbe

Aktivnost u nastavi, Kontinuirana provjera znanja, Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad, Usmeni ispit

U oblikovanju se konačne ocjene uzima u obzir sljedeće: prosječna ocjena iz dvaju kolokvija, ocjena iz seminarskoga rada te ocjena završnoga pisanoga i usmenog ispita. Od toga 10% konačne ocjene čini ocjena seminara, 20% ocjena kolokvija, 50% ocjena završnoga pisanog, a 20% usmenoga ispita.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti najviše 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti najmanje 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Studenti su obvezni položiti kolokvij o naglascima i glasovnim promjenama.

1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Zagreb, Školska knjiga, 1996.
2. Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika, Hrvatska gramatika, Zagreb, 1995.
3. Žarko Muljačić, Opća fonologija i fonologija talijanskoga jezika, Zagreb, 1972. (Poglavlja: Opća fonologija – Artikulacije jezika, Jezik i govor, Fonetika i fonologija; Fonologija glasa – Sinkronija ne znači statičnost, Inherentna distinktivna obilježja u djelovanju, Stratifikacija glasa; Fonologija riječi – Minimalni i subminimalni parovi)
4. Ivo Škarić, Hrvatski govorili!, Školska knjiga, Zagreb, 2006.

1. Stjepan Babić, Dalibor Brozović, Milan Moguš, Slavko Pavešić, Ivo Škarić, Stjepko Težak, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Globus, Zagreb, 1991.
2. Roman Jakobson, O jeziku, Disput, Zagreb, 2008. (5. poglavlje, »Langue i parole: kod i poruka«, 15. poglavlje, »Pojam fonema«)
3. Ivo Škarić, U potrazi za izgubljenim govorom, Zagreb, 1988.
4. članci iz časopisa: Jezik, Govor, Suvremena lingvistika, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
5. Marija Turk, Fonologija hrvatskoga jezika (raspodjela fonema), Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1992.

Obvezno je upoznati dva od navedenih djela.

Uspješnost se izvedbe predmeta prati suradnjom sa studentima na individualnim konzultacijama, uspoređivanjem rezultata kolokvija koji studenti polažu, kao i završnom studentskom anketom.