Jezik srednjovjekovnih simbola

 

Naziv kolegija:
Jezik srednjovjekovnih simbola
Šifra ISVU:
157602
Šifra MOZVAG:
HJI21
ECTS:
2
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Lukić, Milica
15
0
15

 

Ciljevi i zadaci:

Predstaviti studentima teorijske postavke tumačenja simbola kao jezičnih, uže pismovnih, činjenica koje su predmet istraživanja semiotike (i gramatologije). Ukazati na vrste znakova prema semiotici te na mjesto simbola u postojećoj klasifikaciji. Pružiti uvid u vrste simbola i mogućnost promjene njhova značenja (proširenja, sužavanja, zamjene u semantičkom polju pojedinog simbola) ovisno o kulturno-povijesnim okolnostima. Predstaviti temeljne srednjovjekovne simbole, posredovane ponajprije spomenicima hrvatskoga srednjovjekovlja (glagoljska sastavnica), a koji su odrazima praslavenske (i indoeuropske), bizantske i zapadno-latinske culture Rasvijeliti ulogu srednjovjekovnih činjenica, uzdignutih na razinu simbola, u devetnaestostoljetnim pokretima buđenja nacionalne svijesti i formiranja moderne nacije. Ukazati na mogućnost i oblike zlouporabe simbola.

Ishodi učenja:

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

  • objasniti osnovne teorijske postavke znanstvenih disciplina semiotike i gramatologije,
  • analizirati simbole kao proizvoljne nemotivirane znakove jezika i pisma u širem smislu,
  • opisati temeljne srednjovjekovne simbole (slikovne, brojevne, zoomorfne, antropomorfne, biblijske itd.),
  • prikazati vezu simbola s glagoljskom sastavnicom hrvatskoga srednjovjekovlja (glagoljsko pismo, liturgijski i beletristični kodeksi, glagoljski grafiti i natpisi itd.),
  • prepoznati mogućnosti uporabe i zloporabe simbola u kulturnim, književnim i jezičnim politikama,
  • sumirati (pars pro toto) ulogu medievistike u procesu oblikovanja modernih nacija,
  • raspraviti o izazovima i opasnostima uporabe i zloporabe srednjovjekovnih simbola.

Sadržaj predmeta:

Jezik simbola pretpismovna je činjenica, a prema definiciji pisma u užem smislu, pri čem se označuje odnos koji je stabilizirao jedinice govora (krajnje glasove) i materijalne/vizualne znakove (jedinice pisma). Ukoliko je glavni zadatak svakoga pisma prenijeti poruku, ono je u najširem smislu svaki vidljivi oblik (slika, znak, simbol) koji je u stanju poruku i prenijeti. Od praskozorja čovječanstva simboli su okarakterizirali mnoge kulture i narode zadržavajući ili preosmišljavajući svoja semantička polja pod istim izrazom. U okviru se ovoga kolegija simbolima pristupa kao jezičnim, uže pismovnim, činjenicama i analizira se njihova priroda i funkcionalnost primjenom temeljnih postavki semiotike (i gramatologije). Prema tradicionalnoj terminologiji Ferdinanda de Saussurea znak čine označitelj (riječ, pisana ili izgovorena), označeno (misaona slika u glavi pobuđena označiteljem) i referent (realan predmet u zbilji na koji upućuje znak, sastavljen od označitelja i označenog). Semiotiku napose zanima odnos označitelja i označenoga te način na koji su znakovi razvrstani u kodove. S obzirom na odnos označenoga i označitelja razlikujemo ikoničke, motivirane znakove i proizvoljne ili nemotivirane znakove. Simboli su proizvoljni ili nemotivirani znakovi. Svojstveni su isključivo ljudskoj komunikaciji. Simbol je osnovnom sastavnicom i svake kulture, a to odražava i odnos između simbola i značenja koje on prenosi – taj je odnos nevezan, nije strogo utvrđen. Naprotiv, ako za to postoje društvene, odnosno kulturne, pretpostavke, simbol može poprimiti sasvim novo ili više novih značenja u odnosu na ono koje je imao. On je, prema tome, svojstven isključivo čovjeku.

Predstavit će se temeljni srednjovjekovni simboli slavenskoga svijeta koji su odrazom ili očuvanih praslavenskih (a onda i praindoeuropskih – s pretpostavljenim značenjskim preosmišljavanjima) vrijednosnih obrazaca, ili bizantskoga kulturno-civilizacijskoga kruga (pritom se najviše misli na kršćanski Istok prije crkvenoga raskola) čijim su dionicima Sveta Braća, tvorci općeslavenskoga književnog jezika i pisma, ili zapadno-latinskoga kompleksa koji po crkvenom raskolu 1054. i razvoju glagoljske pismenosti isključivo na hrvatskom kulturnom tlu postaje dominantnom kulturološkom maticom. Simboli koji će se analizirati posredovani su ponajprije glagoljskim pismom (slovo kao geomterijski simbol, ime i broj), ali i liturgijskim i beletrističnim sadržajem hrvatskoglagoljskih spomenika te njihovim slikovnim bogatstvom (iluminacije, minijature).

Pokušat će se objasniti i povijesni razvitak raznorodnih globalnih simbola, kao i simbola hrvatskoga kulturnoga i nacionalnog identiteta danas, a koji svoje opravdanje pronalaze u duhu devetnaestostoljetne javne i znanstvene perspektive čiji je temeljni (ili krajnji) cilj konstruiranje moderne hrvatske nacije.

Budući da je riječ o jezičnim nacijama, paradigma se elastične stabilnosti okušala i u gradbi nacionalnoga konstrukta. Razgranata nadgradnja imala je smisla tek ako se dokaže i opravda povijesna, u hrvatskom slučaju srednjovjekovna, utemeljenost. U to se ime i s tim ciljem poseže se za prošlošću, povijesnim veličinama, tradicijom, posebice jezikom, kako bi se dokazala samosvojnost i različitost. Oblikovani je okvir motivirao i uzdizanje glagoljice, pismovne činjenice hrvatskoga srednjovjekovlja, do simbola kulturnoga i nacionalnoga identiteta.

Syllabus:

1.

P: Uvod u semiotiku i gramatologiju (predmet i zadatci istraživanja, pristupi i povijesni razvoj)

S: Što je znak, a što simbol? Može li se simbolima pristupiti kao jezičnim (pismovnim) činjenicama?

2.

P: Važnost interdisciplinarnoga pristupa: semiotika i filozofija, semiotika i teologija, semiotika i kulturologija, semiotika i multimediji, semiotika i popularna kultura, semiotika masovnih medija, semiotika i antropologija

S: Semiotika i psihologija, semiotika i sociologija, semiotika i folklor, semiotika i matematika, semiotiku i povijest

3.

P: Čovjek srednjega vijeka

S: Srednjovjekovno poimanje strukture vremena

4.

P: O slovoslovlju

S: Slovo/slovo i »najstarije slavensko filozofsko nazivlje«

5.

P: Nomen est omen

S: Ime jezika, pisma, naroda. Imena azbučnih slova. Bizantski žanr azbučne molitve

6.

P: Mudrost i mudroslovlje u srednjem vijeku (bizantski okvir)

S: Konstantin Ćiril Filozof i njegova filozofska misao

7.

P: Filozofsko-simbolični ustroj glagoljskog pisma

S: Glagoljska slova kao tripartitivni znakovi: likovi (geometrijski simboli), imena i brojevi

8.

P: Glagoljsko pismo i simbolika brojeva

S: Tumačenje simbolike glagoljskih slova prema formuli božanskoga tetrakisa

9.

P: Simbolika (naglašeno biblijska) u liturgijskim i književnim sadržajima hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga i zbornika

S: Anđeli. Atributi evanđelista: tetramorf. Proroci. Simboli (sve)znanja, duhovne i tjelesne ljepote, nade, pravde, ljubavi i sl. (na primjeru Novakova i Hrvojeva misala, te apokrifu o Josipu Preskrasnom iz Oxfordskoga zbornika)

10.

P: Ikonografija srednjovjekovnih zidnih slikarija (u glagoljskim crkvicama)

S: Simboli i srednjovjekovni istarski grafiti i natpisi

11.

P: Ikonografija minijatura u hrvatskoglagoljskim kodeksima

S: Minijature Hrvojeva misala na stilskom i ikonografskom planu

12.

P: Faunistički i florealni simboli hrvatskoglagoljskoga srednjovjekovlja

S: Lozica, grozd, cvjetni motivi, orao, konj, osal, lisica, ptica (roda, sova), bik, svinja...

13.

P: Simbolična vrijednost slova – usporedba piktografskih i ideografskih pisama, feničkog, grčkog alfabeta i glagoljičnog, ćiriličnog i latiničnog pisma

S: Slovo (i glas) a u povijesnom razvoju pisma (od semasiografije i subgrafemike do fonetskih pisama) – mijene označenoga i označitelja

14.

P: Filologija i historiografija u okviru devetnaestostoljetnoga pokreta konstruiranja moderne hrvatske nacije

S: Srednjovjekovlje – temeljno uporište u oblikovanju hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta

15.

P: Glagoljica – pismo kao simbol hrvatskoga kulturnoga i nacionalnog identiteta (opasnost pojednostavljenih stavova bez filološkoga uporišta)

S: Glagoljica i ćirilica – pitanja suvremenih nacionalnih prisvajanja i odricanja pisama među južnim Slavenima, odrazi u terminološkoj zbrci. Važnost heterogenih prinosa konstruiranju hrvatske kulture i nacije

16.

P: Zlouporaba drevnih simbola

S: Eksplikacija odabranih primjera globalnih simbola (zoomorfni simbol – zmija, brojevni simbol – 666, slikovni simbol – svastika itd.)

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, seminari i radionice

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

Nastavna aktivnost Aktivnost studenta Ishod učenja Metoda procjene
predavanje
samostalni zadaci (čitanje i analiza literature)
seminari (provjera – istraživanje – pojmova i teorija)
slušanje izlaganja, čitanje i analiza literature, sustavno opažanje objasniti osnovne teorijske postavke znanstvenih disciplina semiotike i gramatologije aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe)
usmeni ispit
predavanje
samostalni zadaci (upućivanje studenata na samostalno proučavanje literature)
seminari (analiza primjera, rasprava)
slušanje izlaganja, samostalna uporaba literature, čitanje i analiza primjera, sustavno opažanje i zaključlivanje, rasprava analizirati simbole kao proizvoljne nemotivirane znakove jezika i pisma u širem smislu aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe)
usmeni ispit
predavanje
seminari (rad na tekstu, traženje i analiziranje primjera)
samostalni istraživački zadatak
kolokvijalno izlaganje
slušanje izlaganja, sustavno učenje po modelu, postavljanje i rješavanje problema, izlaganje i prezentacija rezultata opisati temeljne srednjovjekovne simbole (slikovne, brojevne, zoomorfne, antropomorfne, biblijske itd.) kontinuirana provjera (kolokvijalno izlaganje)
aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe)
usmeni ispit
seminari (traženje i analiziranje primjera, nastavni listići)
samostalni istraživački zadatak
kolokvijalno izlaganje
rad u paru, sustavno opažanje i zaključivanje, istraživanje, izlaganje prikazati vezu simbola s glagoljskom sastavnicom hrvatskoga srednjovjekovlja (glagoljsko pismo, liturgijski i beletristični kodeksi, glagoljski grafiti i natpisi itd.) kontinuirana provjera (kolokvijalno izlaganje)
aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe)
predavanje
samostalni zadaci (upućivanje studenata na samostalno proučavanje literature)
seminari (provjera istraživanje pojmova i teorija, prikaz slučaja)
slušanje izlaganja, postavljanje i rješavanje problema (analiza slučaja), opažanje prepoznati mogućnosti uporabe i zloporabe simbola u kulturnim, književnim i jezičnim politikama kontinuirana provjera (kolokvijalno izlaganje)
aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe)
usmeni ispit
seminari (pisani zadaci – nastavni listići, analiza video-materijala, kolokvijalno izlaganje) analiza primjera (i uvježbavanje), sustavno opažanje i zaključivanje, izlaganje sumirati (pars pro toto) ulogu medievistike u procesu oblikovanja modernih nacija kontinuirana provjera (kolokvijalno izlaganje)
aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe)
usmeni ispit
seminari i radionica (rad na tekstu, simulacija, diksusija; kolokvijalno izlaganje) rad na tekstu, simulacija, analiza, diskusija, izlaganje raspraviti o izazovima i opasnostima uporabe i zloporabe srednjovjekovnih simbola kontinuirana provjera (kolokvijalno izlaganje)
aktivnost u nastavi (zadaci izvedbe, diskusija)
usmeni ispit

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Pohađanje nastave, Aktivnost u nastavi, Usmeni ispit, Kontinuirana provjera znanja

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Pohađanje nastave 0,8 0%
Aktivnost u nastavi 0,2 0%
Usmeni ispit 0,5 0%
Kontinuirana provjera znanja 0,5 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz kontinuiranoga praćenja (ocjena iz kolokvijalnoga izlaganja, pismeni i usmenio dio), ocjena iz aktivnosti na satu i ocjena iz završnog usmenog ispita: 40% konačne ocjene čini ocjena iz KP-a (izlaganja i prezentacije, pismeni dio kolokvijalnoga izlaganja), 20% ocjene čini aktivnost na satu, a 40% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga usmenog ispita.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5)

Primjer izračunavanja ocjene:

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Redovno pohađanje nastave i aktivnost na nastavi, kolokvijalno izlaganje, usmeni ispit.

 

 

Obavezna literatura:

  1. Anđelko Badurina (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000.
  2. Jean Chevalier, Alain Gheerbrant, Rječnik simbola: mitovi, sni, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2007.
  3. Marica Čunčić, Izvori hrvatske pisane riječi: oči od slnca, misal od oblaka, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
  4. Milica Lukić, Vera Blažević Krezić, Tena Babić Sesar, Filozofsko-simbolički ustroj glagoljskoga pisma prema formuli božanskoga tetrakisa, Lingua Montenegrina, V/2, 10, Podgorica, 2012., str. 23–66.
  5. Stjepan Damjanović, Jazik otačaski, Matica hrvatska, Zagreb, 1995. (poglavlje »O filologiji i rodoljublju«, str. 5−16)
  6. Winfriend Nöth, Priručnik semiotike, drugo, posve novoprerađeno i prošireno izdanje, Ceres, Zagreb, 2004.
  7. Zrinjka Glovacki-Bernardi, August Kovačec, Ranko Matasović, Milan Mihaljević i dr., Uvod u lingvistiku, Školska knjiga, Zagreb, 2007. (Augustin Kovačec, »Ferdinand de Saussure i strukturalizam«, str. 53−75)

Dopunska literatura:

  1. Anto Knežević, Najstarije slavensko filozofsko nazivlje, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1991.
  2. Branko Fučić, Terra incognita, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998.
  3. Branko Fučić, Vincent iz Kastva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1992.
  4. David Sacks, Letter perfect – the marvelous history of our alphabet from A to Z, Broadway Books, New York, 2003.
  5. Davor Rodin, Slike – slova – slike: prologomena za informacijsku preobrazbu obrazovnog sustava), Školske novine, Zagreb, 1990.
  6. Didier Colin, Rječnik simbola, mitova i legendi, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
  7. Ernst Robert Curtius, Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed, Zagreb, 1998.
  8. Frane Paro, Četiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa, Slovo, 56−57, Zagreb, 2006.–2007., str. 421−438.
  9. Georgije Ostrogonski, Povijest Bizanta 324–1453., Zagreb, 2006.
  10. Ivo Prodan, Je li glagolica pravo svih Hrvata? [I. izd. na način rukopisa], Slovima »Katoličke hrvatske tiskarne« u Zadru, 1904.
  11. Jasna Horvat, Az, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
  12. Johan Huizinga, Homo Ludens, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
  13. Josip Bratulić, Aleja glagoljaša, Znamen, Zagreb – Pazin – Roč, 1994.
  14. Josip Bratulić, Glagoljica: pismo, znak, slika, Istra: časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja / Rivista di cultura, di letteratura e di varia umanita, 5–6, Pula, 1998., str. 166−172.
  15. Ljiljana Mokrović, Bizantski i zapadni stil na minijaturama Hrvojeva misala, Slovo, 60, Zagreb, 2010., str. 505–538.
  16. Marija Pantelić, Povijesna podloga iluminacije Hrvojeva misala, Slovo, 20, Zagreb, 1970., str 39–96.
  17. Nela Rubić, Čovjek srednjeg vijeka, Hrvatska revija, V, 4, Zagreb, 2005.
  18. Anne Higgins, Srednjovjekovno poimanje strukture vremena, Kolo, 1, Zagreb, 2003.
  19. Dragan Pantić, Judeohrišćanska teogramatika i gramatozofija Svetog Ćirila, Iskustva, 11−12, Beograd, 2002.
  20. Peter Pericles Trifonas, Barthes i carstvo znakova, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2002.
  21. Slavomir Sambunjak, Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskoga, Demetra, Zagreb, 1998.
  22. Tine Germ, Simbolika brojeva, Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.
  23. Umberto Eco, U potrazi za savršenim jezikom, Hena com, Zagreb, 2004.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Studentska anketa.

Ostale informacije: