Hrvatska crkvena drama

Na predmetu će se pozornost usmjeriti na istraživanje korpusa tekstova koje je moguće odrediti nadređenim terminom crkvena drama. Nakon što se definiraju i opišu književnoteorijski i genološki aspekti starije hrvatske crkvene drame, utvrdit će se književnopovijesni, periodizacijski okvir relevantnih književnih predložaka koji će postati predmetom analize i interpretacije. Razlikujući dvije podvrste crkvene drame – liturgijsku dramu i crkveno prikazanje, istraživat će njihove sadržajno-formalne, teatrološke i kulturološke sastavnice te promjene (transformacije žanrovskih modela) u dijakronijskom slijedu od srednjeg vijeka, preko renesanse, manirizma, baroka do 18. stoljeća. Ukazat će se i na prisutnost elemenata i modela crkvene drame u književnosti 20. stoljeća. Studentima bi se tako pružio uvid u dugu tradiciju i kontinuitet najstarijiih žanrovskih oblika hrvatske crkvene drame te bi se pokušao razviti problemski način razmišljanja o drami i kazalištu.

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

• definirati žanrovske modele crkvene drame,
• napraviti dijakronijski pregled relevantnih književnih predložaka crkvene drame,
• analizirati predloške sadržajno-formalno, teatrološki i kulturološki,
• argumentirati povezanost promjena žanrovskih modela s obzirom na pripadnost određenom stilskom razdoblju i poetici,
• prepoznati elemente crkvene drame u suvremenoj drami i kazalištu.

Syllabus:

1. Uvod u predmet
2. Pokušaj definiranja crkvene drame. Vrste i žanrovi crkvene drame
3. Liturgijska drama (Ideši že, milostivče, ka požrtiju) – interpretacija
4. Crkvena prikazanja: misterij, mirakul i moralitet – razvoj i obilježja
5. Misterij (Muka Spasitelja našega) – interpretacija
6. Mirakul (Muka svete Margarite) – interpretacija
7. Moralitet (Govoren’je svetoga Bernarda od duše osujene) – interpretacija
8. Crkvena prikazanja u renesansi; transformacije srednjovjekovnih dramskih struktura; prodor renesansne poetike
9. Mavro Vetranović (Od uskrsnutja Isukrstova, Od poroda Jezusova, Suzana čista) – interpretacija
10. Crkvena prikazanja u manirizmu; hvarsko-bračka skupina: predstavnici i tekstovi
11. Marin Gazarović (Prikazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje; Skazanje života svete Guljelme, kraljice ugarske) – interpretacija
12. Barokni autori crkvenih prikazanja (Antun Gleđević i Ivan Antun Nenadić); isusovačka drama; utjecaj barokne poetike
13. Srednjovjekovni žanrovi u drami i kazalištu 20. stoljeća: predstavnici i tekstovi
14. Evaluacija predmeta

predavanja, seminari i radionice

Pismeni ispit, Pohađanje nastave, Seminarski rad, Usmeni ispit

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjene iz završnoga pisanog ispita, završnoga usmenog ispita i seminarskoga rada: 70% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga pisanog ispita, 15% ocjena iz završnoga usmenog ispita i 15% konačne ocjene čini ocjena iz seminarskoga rada.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Redovito pohađanje predavanja i seminara, izrada seminarskoga rada, polaganje završnoga pisanog i usmenog ispita.

1. Francesco Saverio Perillo, Hrvatska crkvena prikazanja, Mogućnosti, Split, 1978.
2. Dani Hvarskog kazališta II – Srednjovjekovna i folklorna drama i kazalište, Književni krug, Split, 1985. (Nikica Kolumbić, »Hrvatska srednjovjekovna drama u vremenu i prostoru«, str. 5–21; Franjo Švelec, »Vetranovićeva prikazanja i srednjovjekovna tradicija«, str. 293–314; Rafo Bogišić, »Pastirsko prikazanje Antuna Gleđevića«, str. 315–331; Dunja Fališevac, »Struktura i funkcija hrvatskih crkvenih prikazanja«, str. 332–347; Slobodan P. Novak, »Logika tijela i retorika ideologije u hrvatskom religijskom kazalištu«, str. 398–414; Nikola Batušić, »Struktura srednjovjekovne pozornice«, str. 415–425; Josip Bratulić, »Srednjovjekovne bratovštine i crkvena prikazanja«, str. 452–457)
3. Adriana Car-Mihec, Dnevnik triju žanrova, Hrvatski centar ITI–UNESCO, Zagreb, 2003

Popis lektire i opširniji popis literature u kojem se navodeknjige i rasprave koje su se pojavile u međuvremenu studenti dobivaju svake nove akademske godine na početku semestra.

1. Nikola Batušić, Povijest hrvatskoga kazališta, Školska knjiga, Zagreb, 1978. (»Kazalište srednjega vijeka«, »Kazalište renesansnoga razdoblja«, »Kazalište baroknog razdoblja«, »Kazalište osamnaestog stoljeća«, str. 1–206)
2. Slobodan Prosperov Novak, Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića, Čakavski sabor, Split, 1977.
3. Slobodan Prosperov Novak – Josip Lisac, Hrvatska drama do narodnog preporoda I. i II. dio, Logos, Split, 1984.
4. Dragan Klaić, Pozorište i drame srednjeg veka, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1988.
5. Dani Hvarskog kazališta – Marko Marulić, knjiga XV, Književni krug, Split, 1989. (Nikola Batušić, »Scenski prostor Marulićevih drama«, str. 305–315; Mira Muhoberac, »Čitanje Marulićeva teatra«, str. 319–337)
6. Milovan Tatarin, Zaboravljena Oliva, Matica hrvatska, Zagreb, 1999. (»Slavonska crkvena prikazanja«, str. 34–69)

Studentska anketa.