Osnove jezične kulture

 

Naziv kolegija:
Osnove jezične kulture
Šifra ISVU:
157543
Šifra MOZVAG:
HJD03
ECTS:
3
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

Studij
Godina
Semestar
Status
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST - PREDDIPLOMSKI (dvopredmetni studij)
1.g.
ljetni
obavezan

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Belaj, Branimir
30
30
0
Tanacković Faletar, Goran
0
30
0

 

Ciljevi i zadaci:

Cilj je kolegija Osnove jezične kulture upoznati studente s osnovnim činjenicama iz povijesti hrvatskoga pravopisa, suvremene pravopisne problematike, upoznati ih s nastankom i razvojem standardnoga jezika te s osnovnim pojmovima iz teorije standardnoga jezika odnosno s razlikama između jezika kao standarda, jezika kao sustava, kodifikacije, uzusa i govora. Kolegijem je također predviđeno i usvajanje temeljnih znanja iz gramatike hrvatskoga jezika (morfosintakse), ali i fonologije i fonetike, u prvom redu znanja koja se tiču glasovnih promjena i tvorbe glasova. Studenti također moraju biti osposobljeni za praktičnu primjenu tih usvojenih znanja, odnosno za njihovu primjenu na tekstu, što je cilj vježbi na predmetu.

Ishodi učenja:

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

  • prezentirati osnovne činjenice iz povijesti hrvatskoga pravopisa i suvremene pravopisne problematike,
  • prepoznati razlike između jezika kao standarda, jezika kao sustava, kodifikacije, uzusa i govora,
  • opisati nastanak i razvoj standardnoga jezika,
  • pokazati temeljna znanja iz gramatike hrvatskoga jezika (morfosintakse), ali i fonologije i fonetike, u prvom redu znanja koja se tiču glasovnih promjena i tvorbe glasova,
  • razlikovati temeljne pojmove iz područja jezikoslovne kroatistike,
  • primijeniti stečena znanja u pismenim i govornim vježbama.

Sadržaj predmeta:

Temeljni su programski sadržaji u okviru kolegija Osnove jezične kulture pojam norme i vrste normi, načela standardizacije i načela standardnosti, princip elastične stabilnosti, osnovica i nadgradnja standardnoga jezika, razlikovanje hrvatskoga standardnog jezika od hrvatskoga književnog jezika i književnih jezika Hrvata, razlikovanje jezika kao standarda, jezika kao sustava, kodifikacije, uzusa i govora, razlikovanje puristički utemeljenoga pristupa normiranju leksika i značenjski (kontekstualno) utemeljenoga, konjugacijski tipovi, osnova i nastavak, rečenični dijelovi, vrste rečenica, osnovne činjenice iz povijesti hrvatskoga književnog jezika u 19. i 20. stoljeću te teorijski okvir hrvatskoga pravopisa. Vježbe u okviru predmeta Osnove jezične kulture zamišljene su kao praktična primjena znanja iz hrvatskoga pravopisa i gramatike na tekstovima zasićenim pogreškama, odnosno studenti vježbaju lekturu teksta.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, vježbe

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

2.1. Nastavna aktivnost 2.2. Aktivnost studenta 2.3. Ishod učenja 2.4. Metoda procjene
predavanja
grupna rasprava
zadatak analize primjera
slušanje izlaganja, aktivno sudjelovanje u raspravi, suradnja, sustavno opažanje i zaključivanje, traženje i analiziranje primjera prezentirati osnovne činjenice iz povijesti hrvatskoga pravopisa i suvremene pravopisne problematike kolokvij
pismeni ispit
predavanja
grupna rasprava
zadatak analize primjera
slušanje izlaganja, aktivno sudjelovanje u raspravi, suradnja, sustavno opažanje i zaključivanje, traženje i analiziranje primjera prepoznati razlike između jezika kao standarda, jezika kao sustava, kodifikacije, uzusa i govora kolokvij
pismeni ispit
predavanja
grupna rasprava
zadatak analize primjera
slušanje izlaganja, aktivno sudjelovanje u raspravi, suradnja, sustavno opažanje i zaključivanje, traženje i analiziranje primjera opisati nastanak i razvoj standardnoga jezika kolokvij
pismeni ispit
predavanja
grupna rasprava
zadatak analize primjera
slušanje izlaganja, aktivno sudjelovanje u raspravi, suradnja, sustavno opažanje i zaključivanje, traženje i analiziranje primjera pokazati temeljna znanja iz gramatike hrvatskoga jezika (morfosintakse), ali i fonologije i fonetike, u prvom redu znanja koja se tiču glasovnih promjena i tvorbe glasova kolokvij
pismeni ispit
predavanja
grupna rasprava
zadatak analize primjera
slušanje izlaganja, aktivno sudjelovanje u raspravi, suradnja, sustavno opažanje i zaključivanje, traženje i analiziranje primjera razlikovati temeljne pojmove iz područja jezikoslovne kroatistike kolokvij
pismeni ispit
predavanja
debata
slušanje izlaganja, organizacija debate, aktivno sudjelovanje u debati primijeniti stečena znanja u pismenim i govornim vježbama kolokvij
pismeni ispit
aktivnost na nastavi

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Pohađanje nastave, Pismeni ispit, Usmeni ispit, Kontinuirana provjera znanja

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Pohađanje nastave 1,6 0%
Pismeni ispit 0,5 0%
Usmeni ispit 0,4 0%
Kontinuirana provjera znanja 0,5 0%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir aktivnost na nastavi i ocjena iz završnoga pisanog ispita: 30% konačne ocjene čini ocjena iz aktivnosti na nastavi, a 70% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga pisanog ispita. Ukoliko student ne ostvari pozitivnu ocjenu iz aktivnosti na nastavi, ocjena iz završnoga pisanog ispita čini 100% konačne ocjene.

Iz svih elemenata praćenja i provjeravanja student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100% ocjene. Za prolaznu ocjenu student treba ostvariti minimalno 60 ocjenskih bodova ili 60% ocjene.

Skala je ocjenjivanja sljedeća: 60%–69,9% = dovoljan (2), 70%–79,9% = dobar (3), 80%–89,9% = vrlo dobar (4), 90%–100% = izvrstan (5).

Primjer izračunavanja ocjene:

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Redovito pohađanje nastave, polaganje jednoga kolokvija, pisani i usmeni ispit.

 

 

Obavezna literatura:

  1. Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
  2. Josip Silić, Ivo Pranjković, Gramatika hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
  3. Zbornik radova Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika Matica hrvatska, Zagreb, 1999.

Dopunska literatura:

  1. Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopis hrvatskoga jezika, Zagreb, 2001.
  2. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 4, 5., 6., 7. i 8. izdanje
  3. Stjepan Babić i dr., Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Globus, Zagreb, 1991.
  4. Radoslav Katičić, Sintaksa hrvatskoga književnog jezika, Globus, Zagreb, 1991.
  5. Radoslav Katičić, Načela standardnosti hrvatskoga književnoga jezika, Jezik, 43, 5, Zagreb, 1996., str. 175–182.
  6. Katičić, Radoslav: Novi jezikoslovni ogledi, Školska knjiga, Zagreb, 1992.
  7. Moguš, Milan: Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Globus, Zagreb, 1993.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Studentska anketa.

Ostale informacije: