Vještine samoregulacije u akademskom okruženju

 

Naziv kolegija:
Vještine samoregulacije u akademskom okruženju
Šifra ISVU:
85173
Šifra MOZVAG:
PID71
ECTS:
4
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

Studij
Godina
Semestar
Status
PSIHOLOGIJA - PREDDIPLOMSKI (jednopredmetni studij)
3.g.
ljetni
izborni

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Križanić, Valerija
15
15
15
Vrdoljak, Gabrijela
0
0
15

 

Ciljevi i zadaci:

  • rasprava o različitim čimbenicima koji utječu na kvalitetu nastavnog procesa te komuniciranje različitih gledišta
  • produbljivanje teorijskih znanja potrebnih za razvoj vještina samoregulacije u akademskom kontekstu
  • razvoj vještina komuniciranja u nastavnom procesu
  • osposobljavanje studenata za suradničko učenje i razvoj vještina samomotiviranja

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

  • nabrojati čimbenike povezane s akademskim uspjehom
  • objasniti pojam intelektualne kompetencije
  • i opisati različite teorije i modele samoregulacije
  • objasniti razvojne razlike samoregulaciji
  • analizirati uzroke i posljedice najčešćih afektivnih reakcija u akademskom kontekstu
  • imenovati različite kognitivne čimbenike važne za motivaciju
  • opisati različite načine komunikacije u nastavnom procesu i njihove motivacijske posljedice
  • predložiti mogućnosti primjene teorijskih znanja o metakogniciji/odnosu afekata, kognicije i motivacije u kreiranju radionice u svrhu poboljšanja akademskog uspjeha

Sadržaj predmeta:

  • Čimbenici povezani sa akademskim uspjehom
  • Najčešći problemi u akademskom kontekstu
  • Teorije i modeli samoregulacije
  • Metakognicija
  • Optimalna razina pobuđenosti
  • Odnos afekata, kognicija i motivacije
  • Komunikacija u nastavnom procesu
  • Elementi i procesi samoregulacije ponašanja

Vrste izvođenja nastave:

vježbe

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

NASTAVNA METODA AKTIVNOST STUDENTA ISHOD UČENJA
 
METODA PROCJENE
predavanje, raprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi nabrojati čimbenike povezane s akademskim uspjehom kolokvij, usmeni ispit
predavanje, raprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi objasniti pojam intelektualne kompetencije kolokvij, usmeni ispit
predavanje, raprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi, istraživanje literature i opisati različite teorije i modele samoregulacije kolokvij, usmeni ispit
predavanje, raprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi objasniti razvojne razlike samoregulaciji kolokvij, usmeni ispit
predavanje, raprava, demonstracija slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi, demonstracija analizirati uzroke i posljedice najčešćih afektivnih reakcija u akademskom kontekstu kolokvij, usmeni ispit
predavanje, raprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi imenovati različite kognitivne čimbenike važne za motivaciju kolokvij, usmeni ispit
predavanje, raprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi opisati različite načine komunikacije u nastavnom procesu i njihove motivacijske posljedice kolokvij, usmeni ispit
demonstracija, rasprava slušanje izlaganja, sudjelovanje u raspravi, demonstracija predložiti mogućnosti primjene teorijskih znanja o metakogniciji/odnosu afekata, kognicije i motivacije u kreiranju radionice u svrhu poboljšanja akademskog uspjeha demonstracija radionice

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Aktivnost u nastavi, Kolokvij, Pohađanje nastave, Prezentacija osmišljene radionice, Usmeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Aktivnost u nastavi 1,5 30%
Kolokvij 1 20%
Pohađanje nastave 1,5 0%
Prezentacija osmišljene radionice 1 20%
Usmeni ispit 0,5 30%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz kolokvija, aktivnosti u realizaciji nastavnih zadataka, prezentacije osmišljene radionice  te usmenog ispita: 20 % konačne ocjene čini ocjena iz kolokvija, 30 % konačne ocjene čini ocjena iz aktivnosti u realizaciji nastavnih zadataka, 20 % prezentacija radionice, a 30% konačne ocjene čini ocjena iz usmenog ispita.

Primjer izračunavanja ocjene:

Student je ostvario ocjenu 5 iz kolokvija, ocjenu 3 iz aktivnosti u realizaciji nastavnih zadataka i ocjenu 4 iz prezentacije radinice te ocjenu 4 iz usmenog ispita. Konačna ocjena izračunava se prema formuli: (kolokvij x 0,20) + (aktivnosti u realizaciji nastavnih zadataka x 0,30) + (prezentacija radionice x 0,20) + (usmeni ispit x 0,30).

U navedenom primjeru, ukupna ocjena se računa na sljedeći način: (5 x 0,20) + (3 x 0,30) + (4 x 0,20) + (4 x 0,30) = 1 + 0,9 + 0,8 + 1,2 = 3,9

Konačna ocjena u ovom primjeru bi bila vrlo dobar (4).

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Student ostvaruje pravo na potpis i pravo izlaska na završni usmeni ispit ako ispuni sljedeće uvjete:

  1. predani svi izvještaji o provedenim vježbama
  2. predan prijedlog osmišljene praktične aktivnosti (radionice)
  3. nazočnost na nastavi najmanje 70 % održanih nastavnih sati

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Kontinuirano praćenje uradaka na nastavnim zadatcima, redovite konzultacije, mentorsko-savjetodavni i praktični rad sa studentima tijekom održavanja nastave, na temelju uočenog kroz kontinuirano praćenje napredovanja studenata. Povratne informacije studenata prikupljaju se redovito tijekom semestra te na temelju njih tijekom nastavnog procesa po potrebi pojedini elementi nastavnog rada prilagođavaju iskazanim potrebama studenata. Razina ostvarenih ishoda na temelju uradaka na kolokviju, prezentaciji osmišljene radionice te usmenom ispitu; studentska anketa.

 

 

Obavezna literatura:

  1. Baumeister, R. R. i Tierney, J. (2012). Willpower: Rediscovering the Greatest Human Strength. Penguin Group (USA) Incorporated
  2. Boekaerts, M., Pintrich, P. R., & Zeidner, M. (2000). Handbook of Self-Regulation. Burlington: Elsevier Academic Press.
  3. Chamorro-Premuzic, T., & Furnham, A. (2006). Intellectual Competence and the Intelligent       Personality: a Third Way in Differential Psychology. Review of General Psychology,(3), 251-267.
  4. Csikszentmihalyi, M. (2006). Flow - Očaravajuća obuzetost - psihologija optimalnoG iskustva. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  5. Leiter, M.P., & Maslach, C. (2005). Banishing burnout: six strategies for improving your  relationship with work. San Francisco: Jossey-Bass.
  6. Reeve, J. (2010). Razumijevanje motivacije i emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  7. Sorić I. (2014). Samoregulacija učenja – Možemo li naučiti učiti. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  8. Vizek-Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D.(2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP- VERN.
  9. Weinhart, F.E., Kluwe, R.H.(1987). Metacognition, Motivation, and Understanding. London: Lawrence Erlbaum Associates
  10. Schulz von Thun, F. (2006). Kako međusobno razgovaramo. 1, Smetnje i razjašnjenja : opća psihologija komunikacije. Zagreb : Erudita
  11. Znanstveni i stručni radovi o društvenim temama s relevantnim implikacijama za funkcioniranje u akademskom okruženju

Dopunska literatura:

  1. Beck, R. (2000). Motivacija: teorija i načela. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Chamorro-Premuzic, T., & Furnham, A. (2005). Personality and Intellectual Competence. Mahwah, NJ : Lawrence Erlbaum Associates.
  3. Georghiades, P. (2004). From general to situated: three decades of metacognition. International Journal of Science Education, 27, 365-383.
  4. 4. Georghiades, P. (2001). The Influence of Metacognitive Self-Regulation and Ability Levels of  Problem Solving. Seattle: AREA
  5. Peterson, C., & Seligman, M. E. P. (2004). Character Strengths and Virtues: A Handbook and Classification. Oxford: Oxford University Press.
  6. Ryan, R.M., & Deci, E.L. (2000). Self-determination theory and the facilitation of intrinsic motivation, social development, and well-being. American Psychologist, 55 (1), 68 – 78.
  7. Rijavec, M. i Miljković, D. (2003). Vodič za preživljavanje u školi. Zagreb: IEP
  8. Rijavec, M. i Miljković, D. (2002). U potrazi za čarobnom svjetiljkom: psihologija samomotivacije. Zagreb: IEP-D2.
  9. Zarevski, P. (1995). Psihologija učenja i pamćenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Razina ostvarenih ishoda učenja utvrđivat će se uspjehom na usmenom ispitu te vrjednovanjem studentskih uradaka – eseja i radionice.

Zadovoljstvo studenata pratit će se anonimnim evaluacijama na kraju semestra.

Ostale informacije: