Filozofija prirode

Utvrditi povijesnu mijenu filozofije prirode: antička, srednjovjekovno kršćanska i novovjekovna filozofija prirode. Istražiti odnos fizike i metafizike, zatim fizike i matematike, te fizike kao filozofije prirode i prirodne znanosti. Razložiti osnovne pojmove filozofije prirode: priroda, svijet, prostor, vrijeme, tvar (tijelo), oblik, čestica, sila, živo i neživo, elementi, svjetlost, kretanje.

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• steći uvid u povijesnu mijenu ove filozofske discipline tijekom razdoblja antičke, srednjovjekovne, novovjekovne i suvremene filozofije;  
• doznati o odnosu fizike i metafizike, zatim fizike i matematike te fizike kao filozofije prirode i prirodne znanosti
• biti upućen u povijesni razvoj najvažnijih tema ove filozofske discipline: o shvaćanju neprekinutosti i beskonačnosti, o odnosu između veličine i malenosti, o ideji indivizibila, o utemeljenju infinitezimalne metode...; 
• doznati o filozofima koji su se u svojim spisima usredotočili na problematiku iz filozofije prirode: Platon, Aristotel, Kuzanski, Galileo, Newton, Kepler.
• biti upućen na hrvatske filozofe koji su promišljali o temama iz područja   filozofije prirode: Kotruljević, Dragišić, Petrić, Bošković
• doznati o spisima u kojima je obrađena problematika pripadna filozofiji prirode. Primjerice, Timej (Platon), Fizika (Aristotel), O nebu (Aristotel), O učenom neznanju (Kuzanski), O plovidbi (Kotruljević), Nova sveopća filozofija (Petrić)

Helensko teogonijsko i kosmogonijsko pjesništvo. Kosmologijski fragmenti ranih grčkih mislilaca. Pojam physis u ranih Grka. Platonov Timaj. Odnos dijalektike, matematike i fizike (astronomije) u Platona. Aristotelova Fizika kao znanost o prirodi (episteme peri physeos). Fizika kao jedna od triju teoretskih filozofija ili kao druga filozofija (deutera philosophia). Aristotelov izvještaj o fiziolozima. Razlika između filozofije prirode, prirodne teologije i prirodne znanosti. Parva naturalia. Johannes Scotus Eriugena: De divisione naturae - sinteza kršćanskog i helenskog poimanja prirode. Bacon: fizika kao osnova tehnike i sredstvo praktičkog ovladavanja prirodom. Descartesovi Principi filozofije kao principi fizike. Izvođenje fizičkog svijeta iz geometrijskih konstrukcija. Galilei, Newton: matematička philosophia naturalis i eksperimentalna fizika. Leibniz: sinteza metafizike i fizike - monade kao istinski atomi prirode. Rasprava između Leibniza i Clarkea o naravi prostora i vremena. Spinoza: Deus sive natura. Kant: stvaralačka moć prirode. Priroda i tehnika. Transcendentalni pojam svrhovitosti prirode. Kantovi Metafizički početni temelji prirodne znanosti. Schelling: Spekulativna fizika. Filozofija prirode kao jedinstvo teoretske i praktičke filozofije. Apsolutni identitet duha i prirode. Hegel: mehanika - anorganska fizika - organska fizika. Razlika između fizike kao empirijske znanosti i fizike kao filozofije prirode. Priroda kao drugobitak ideje. Newtonova teorija svjetlosti i Goetheov nauk o bojama. Osamostaljenje fizike kao prirodne znanosti. Znanstveni pozitivizam kao reakcija na spekulativnu filozofiju prirode. Husserl: kritika naturalizma i prirodnog iskustva. Heidegger: razotkrivanja helenskog pojma physis. Bergson: stvralačka evolucija. Drieschov vitalizam. Evolucionizam (Darwin, Spencer) i kreacionizam (Monod). Einsteinova teorija relativnosti. Kvantna fizika (Heisenberg, Bohr, de Broglie). Delbrück: molekularna biologija. Lorenz, Plessner, Uexkül. Moderna znanstvena kosmologija kao grana astronomije. Astronomija kao astrofizika. Teorijska fizika kao temeljna prirodna znanost. Filozofija i fizika.

predavanja

Kontinuirano praćenje, Pohađanje nastave, Usmeni ispit

usmeno

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz kontinuiranog praćenja literature (20%), dok 80% konačne ocjene čini završni usmeni ispit.

Student može ostvariti maksimalno 100 ocjenskih bodova, što čini 100 % ocjene.

Ocjena se izračunava na sljedeći način:

(usmeni ispit x 0,8) + (kontinuirano praćenje x 0,2).

Primjer izračunavanja ocjene:

usmeni ispit – 4

kontinuirano praćenje (čitanje literature) - 5

 (4 x 0,8) + (5 x 0,2) = 3,2 + 1,0 = 4,2

Konačna ocjena 4,2 →  vrlo dobar (4)

Student ostvaruje pravo na potpis i pravo izlaska na završni usmeni ispit ako je bio prisutan na 70% održanih nastavnih sati.

1. Albertus Magnus: Philosophia realis, Zagreb 2001.
2. Aristotel: Fizika, Zagreb 1992.
3. Aristotel: Metafizika, Zagreb 1992.
4. Bacon, F.: Novi organon, Zagreb 1986.
5. Bergson, H.: Stvaralačka evolucija, Zagreb 1999.
6. Diels, H.: Predsokratovci. Fragmenti, Zagreb 1983.
7. Hegel, G. W. F.: Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo 1965.
8. Kant, I.: Kritika rasudne snage, Zagreb 1991.
9. Kant, I.: Opća povijest prirode, Sarajevo 1989.
10. Kant, I.: Metafizička polazna načela prirodne znanosti, Sarajevo 1990.
11. Leibniz, G. W.: Izabrani filozofski spisi, Zagreb 1980.
12. Platon: Država, Zagreb 1997.
13. Platon: Timaj, Beograd 1981.
14. Platon: Simpozij, u: Z. Dukat: Eros i Filia, Zagreb 1996.
15. Schelling, F. W. J.: Sistem transcendentalnog idealizma, Zagreb 1986.
16. Spinoza, B. de: Etika, Zagreb 2000.

1. Berkeley, G.: O gibanju, Zagreb 1998.
2. Bohr, N.: Atomna energija i opis prirode, Zagreb 2001.
3. Bošković, R. J.: Teorija prirodne filozofije, Zagreb 1974.
4. Bošković, R. J.: O zakonu neprekinutosti, Zagreb 1996.
5. Cassirer, E.: Uz Einsteinovu teoriju relativnosti, Zagreb 1998.
6. Dadić, Ž.: Povijest ideja i metoda u matematici i fizici, Zagreb 1992.
7. Einstein, A.: Moja teorija, Zagreb 2000.
8. Fink, E.: Igra kao simbol svijeta, Zagreb 2000.
9. Foht, I.: Filozofija prirode, Beograd 1975.
10. Grdenić, D.: Povijest kemije, Zagreb 2001.
11. Heidegger, M.: Prolegomena za povijest pojma vremena, Zagreb 2000.
12. Heisenberg, W.: Fizika i filozofija, Zagreb 1997.
13. Heisenberg, W.: Promjene u osnovama prirodne znanosti. Slika suvremene fizike, Zagreb 1998.
14. Staghun, G.: Potraga za tajnom života. Kratka povijest genetike, Zagreb 2003.
15. Staghun, G.: Lov na najmanju česticu. Kratka povijest atomistike, Zagreb 2003.
16. Supek, I.: Povijest fizike, Zagreb 1990.
17. Tauber, G. E. (ur.): Einsteinova opća teorija relativnosti, Zagreb 1984.
18. Weizsäcker, C. F. von: Jedinstvo prirode, Sarajevo 1988.
19. Zavacki, K.: Osnove fundamentalne fizike, Zagreb 1996.

Literatura na stranom jeziku:

1. Aristotel: O nebu, Beograd 1989.
2. Bohm, D.: Uzročnost i slučajnost u savremenoj fizici, Beograd 1972.
3. Böhm, W.: Die metaphysischen Grundlagen der Naturwissenschaften und Mathematik, 1966.
4. Cassirer, E.: Zur modernen Physik, 1957.
5. Clarke, S.: Der Briefwechsel mit G. W. Leibniz von 1715/16, Hamburg 1990.
6. Descartes, R.: Die Prinzipien der Philosophie, Hamburg 1992.
7. Eriugena, J. S.: Über die Einteilung der Natur, Hamburg 1994.
8. Hartmann, N.: Philosophie der Natur, 1950.
9. Heisenberg, W.: Fizika i metafizika, Beograd 1989.
10. Hennemann, G.: Grundzüge einer Geschichte der Naturphilosophie und ihrer Hauptprobleme, 1975.
11. Lotze, H.: Grundzüge der Naturphilosophie, 1960.
12. Mittelstädt, P.: Philosophische Probleme der modernen Physik, Mannheim 1966.
13. Monod, J.: Istraživanje u molekularnoj biologiji, Beograd 1976.
14. Newton, I.: Matematische Grundlagen der Naturphilosophie, Hamburg 1988.
15. Newton, I.: Papers and Letters on Natural Philosophy, Cambridge 1958.
16. Pavlović, B. U.: Filozofija prirode, Zagreb 1978.
17. Schelling, F. W. J.: Erster Entwurf eines Systems der Naturphilosophie,
18. Weizsäcker, K. F. von: Die Geschichte der Natur, Zürich 1954.
19. Weizsäcker, K. F. von: Zum Weltbild der Physik, 1957.
20. Whitehead, A. N.: A Inquiry Concerning the Principles of Natural Knowledge, 1919.
21. Whitehead, Proces i realnost, Sarajevo 1968.
22. Whitehead, A. N.: Pojam prirode, Beograd 1989.
23. Whitehead, A. N.: Nauka i moderni svet, Beograd 1976.
24. Wieland, W.: Die aristotelische Physik, Götttingen 1962.
25. Zimmermann, W.: Evolution und Naturphilosophie, 1968.