Osnove jezične kulture

 

Naziv kolegija:
Osnove jezične kulture
Šifra ISVU:
75749
Šifra MOZVAG:
PIHJ9
ECTS:
2
Jezik izvođenja:
hrvatski
Preduvjeti upisa:
Odsjek:
ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI
ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

Studij
Godina
Semestar
Status
INFORMATOLOGIJA - PREDDIPLOMSKI (jednopredmetni studij)
1.g., 3.g.
zimski
izborni
PSIHOLOGIJA - PREDDIPLOMSKI (jednopredmetni studij)
1.g.
ljetni
izborni

Nastavnik
Nositelj
P
V
S
Tanacković Faletar, Goran
15
15
0

 

Ciljevi i zadaci:

Cilj je predmeta Osnove jezične kulture upoznati studente s osnovnim činjenicama iz povijesti hrvatskoga pravopisa, suvremene pravopisne problematike, upoznati ih s nastankom i razvojem standardnoga jezika, s osnovnim pojmovima iz teorije standardnoga jezika te s osnovnim retoričkim pojmovima. Studenti također moraju biti osposobljeni za praktičnu primjenu tih usvojenih znanja, odnosno za njihovu primjenu na tekstu.

Ishodi učenja:

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

  • razlikovati razine jezičnoga opisa i njihove osnovne jedinice
  • analizirati jezične činjenice na svim razinama opisa
  • analizirati i rješavati pitanja koja se tiču pravopisa i gramatike hrvatskoga jezika
  • razlikovati funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika
  • argumentirati odluke koje se tiču leksičkoga izbora u hrvatskome standardnom jeziku svjesni njegove polifunkcionalne naravi
  • opisati jezične činjenice primjerenim metodama i metajezikom
  • definirati temeljne lingvističke pojmove i razumjeti njihovu važnost u jezičnom opisu

Sadržaj predmeta:

Temeljni su programski sadržaji u okviru predmeta Osnove jezične kulture pojam norme i vrste normi, načela standardizacije i načela standardnosti, princip elastične stabilnosti, osnovica i nadgradnja standardnoga jezika, razlikovanje hrvatskoga standardnog jezika od hrvatskoga književnog jezika i književnih jezika Hrvata, razlikovanje puristički utemeljenoga pristupa normiranju leksika i značenjski ( kontekstualno ) utemeljenoga, osnovne činjenice iz povijesti hrvatskoga književnog jezika u 19. i 20. stoljeću, retoričke vrste, govorna kultura, etape u pripremi govora, logika u govoru, interpretativno čitanje. Seminarski dio nastave u okviru predmeta Osnove jezične kulture zamišljen je kao praktična primjena znanja iz hrvatskoga pravopisa i gramatike na tekstovima zasićenim pogreškama, odnosno studenti vježbaju lekturu teksta.

Vrste izvođenja nastave:

predavanja, vježbe

Povezivanje ishoda učenja, nastavnih metoda i procjena ishoda učenja:

NASTAVNA METODA AKTIVNOST STUDENTA ISHOD UČENJA
 
METODA PROCJENE
predavanje slušanje izlaganja, analiza literature, rasprava razlikovati razine jezičnoga opisa i njihove osnovne jedinice aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit
predavanje, zadatak čitanja i analize primjera, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza literature, postavljanje i rješavanje problema, rasprava analizirati jezične činjenice na svim razinama opisa aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit
predavanje, zadatak čitanja i analize primjera, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza literature, postavljanje i rješavanje problema, rasprava analizirati i rješavati pitanja koja se tiču pravopisa i gramatike hrvatskoga jezika aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit
predavanje, zadatak čitanja i analize primjera, grupna rasprava slušanje izlaganja, analiza literature, postavljanje i rješavanje problema, rasprava razlikovati funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit
zadatak čitanja i analize primjera, grupna rasprava aktivno sudjelovanje, suradnja, sustavno opažanje, postavljanje i rješavanje problema, rasprava argumentirati odluke koje se tiču leksičkoga izbora u hrvatskome standardnom jeziku svjesni njegove polifunkcionalne naravi aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit
zadatak čitanja i analize primjera, grupna rasprava aktivno sudjelovanje, suradnja, sustavno opažanje, postavljanje i rješavanje problema, rasprava opisati jezične činjenice primjerenim metodama i metajezikom aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit
zadatak čitanja i analize primjera, grupna rasprava aktivno sudjelovanje, suradnja, sustavno opažanje, postavljanje i rješavanje problema, rasprava definirati temeljne lingvističke pojmove i razumjeti njihovu važnost u jezičnom opisu aktivnost studenata u nastavi, pismeni ispit

 

 

Obveze i praćenje rada studenta:

Pohađanje nastave, Aktivnost u nastavi, Pismeni ispit

Način vrednovanja i ocjenjivanja:

usmeno i pismeno

Elementi praćenja i provjeravanja:

Element
Opterećenje u ECTS
Udio u ocjeni
Pohađanje nastave 0,5 0%
Aktivnost u nastavi 0,45 30%
Pismeni ispit 1,05 70%

 

Način oblikovanja konačne ocjene:

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir aktivnost na nastavi i ocjena iz završnog pismenog ispita: 30% konačne ocjene čini ocjena iz aktivnosti na nastavi, a 70% konačne ocjene čini ocjena iz završnog pismenog ispita. Ukoliko student ne ostvari pozitivnu ocjenu iz aktivnosti na nastavi, ocjena iz završnog pismenog ispita čini 100% konačne ocjene.

Primjer izračunavanja ocjene:

Student je ostvario ocjenu 5 iz aktivnosti na nastavi i 3 iz završnog ispita. Konačna ocjena izračunava se prema formuli: (nast. x 0,3) + (isp. x 0,7).

U našem primjeru taj bi izračun izgledao ovako:

(5 x 0,3) + (3 x 0,7) = 1,5 + 2,1 = 3,6 = 4.

Konačna ocjena u ovome bi slučaju bila vrlo dobar (4).

Ostale informacije relevantne za praćenje i vrednovanje studenta:

Student ostvaruje pravo na potpis i pravo izlaska na završni pismeni ispit ako ispuni jedan uvjet: bio je prisutan na najmanje 70% održanih nastavnih sati.

 

 

Obavezna literatura:

  1. Babić, S., Finka, B., Moguš, M.: Hrvatski pravopis, 4. izdanje, Zagreb, 1996.
  2. Barić, E. i dr.: Hrvatska gramatika, Zagreb, 1995.
  3. Škarić, I.: U potrazi za izgubljenim govorom, Zagreb, 1988.

Dopunska literatura:

  1. Anić, V.: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 1994. te kasnija izdanja
  2. Anić, V., Silić, J.: Pravopis hrvatskoga jezika, Zagreb, 2001.
  3. Babić, S., Finka, B., Moguš, M.: Hrvatski pravopis, 5., 6., 7. i 8. izdanje
  4. Katičić, R.: Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1992.
  5. Katičić, R.: Načela standardnosti hrvatskoga književnoga jezika, Jezik, 43. god., br. 5, Zagreb, 1996.
  6. Melvinger, J.: Leksikologija, Osijek, 1989.
  7. Moguš, M.: Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb, 1993.
  8. Zbornik radova, Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1999.

 

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju razvoj znanja, vještina i kompetencija:

Ostale informacije: