Osnove jezične kulture

Cilj je predmeta Osnove jezične kulture upoznati studente s osnovnim činjenicama iz povijesti hrvatskoga pravopisa, suvremene pravopisne problematike, upoznati ih s nastankom i razvojem standardnoga jezika, s osnovnim pojmovima iz teorije standardnoga jezika te s osnovnim retoričkim pojmovima. Studenti također moraju biti osposobljeni za praktičnu primjenu tih usvojenih znanja, odnosno za njihovu primjenu na tekstu.

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• razlikovati razine jezičnoga opisa i njihove osnovne jedinice
• analizirati jezične činjenice na svim razinama opisa
• analizirati i rješavati pitanja koja se tiču pravopisa i gramatike hrvatskoga jezika
• razlikovati funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika
• argumentirati odluke koje se tiču leksičkoga izbora u hrvatskome standardnom jeziku svjesni njegove polifunkcionalne naravi
• opisati jezične činjenice primjerenim metodama i metajezikom
• definirati temeljne lingvističke pojmove i razumjeti njihovu važnost u jezičnom opisu

Temeljni su programski sadržaji u okviru predmeta Osnove jezične kulture pojam norme i vrste normi, načela standardizacije i načela standardnosti, princip elastične stabilnosti, osnovica i nadgradnja standardnoga jezika, razlikovanje hrvatskoga standardnog jezika od hrvatskoga književnog jezika i književnih jezika Hrvata, razlikovanje puristički utemeljenoga pristupa normiranju leksika i značenjski ( kontekstualno ) utemeljenoga, osnovne činjenice iz povijesti hrvatskoga književnog jezika u 19. i 20. stoljeću, retoričke vrste, govorna kultura, etape u pripremi govora, logika u govoru, interpretativno čitanje. Seminarski dio nastave u okviru predmeta Osnove jezične kulture zamišljen je kao praktična primjena znanja iz hrvatskoga pravopisa i gramatike na tekstovima zasićenim pogreškama, odnosno studenti vježbaju lekturu teksta.

predavanja, vježbe

Aktivnost u nastavi, Pismeni ispit, Pohađanje nastave

usmeno i pismeno

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir aktivnost na nastavi i ocjena iz završnog pismenog ispita: 30% konačne ocjene čini ocjena iz aktivnosti na nastavi, a 70% konačne ocjene čini ocjena iz završnog pismenog ispita. Ukoliko student ne ostvari pozitivnu ocjenu iz aktivnosti na nastavi, ocjena iz završnog pismenog ispita čini 100% konačne ocjene.

Student je ostvario ocjenu 5 iz aktivnosti na nastavi i 3 iz završnog ispita. Konačna ocjena izračunava se prema formuli: (nast. x 0,3) + (isp. x 0,7).

U našem primjeru taj bi izračun izgledao ovako:

(5 x 0,3) + (3 x 0,7) = 1,5 + 2,1 = 3,6 = 4.

Konačna ocjena u ovome bi slučaju bila vrlo dobar (4).

Student ostvaruje pravo na potpis i pravo izlaska na završni pismeni ispit ako ispuni jedan uvjet: bio je prisutan na najmanje 70% održanih nastavnih sati.

1. Babić, S., Finka, B., Moguš, M.: Hrvatski pravopis, 4. izdanje, Zagreb, 1996.
2. Barić, E. i dr.: Hrvatska gramatika, Zagreb, 1995.
3. Škarić, I.: U potrazi za izgubljenim govorom, Zagreb, 1988.

1. Anić, V.: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb, 1994. te kasnija izdanja
2. Anić, V., Silić, J.: Pravopis hrvatskoga jezika, Zagreb, 2001.
3. Babić, S., Finka, B., Moguš, M.: Hrvatski pravopis, 5., 6., 7. i 8. izdanje
4. Katičić, R.: Novi jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1992.
5. Katičić, R.: Načela standardnosti hrvatskoga književnoga jezika, Jezik, 43. god., br. 5, Zagreb, 1996.
6. Melvinger, J.: Leksikologija, Osijek, 1989.
7. Moguš, M.: Povijest hrvatskoga književnoga jezika, Zagreb, 1993.
8. Zbornik radova, Norme i normiranje hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1999.