Analiza razgovora

Cilj je predmeta pružiti doktorantima uvod u analizu razgovora kao disciplinu koja je primjenu našla kako lingvistici, tako i u društvenim znanostima te omogućiti im da usvajanjem i primjenom temeljnih teorijskih postavki te metodoloških postupaka primijene potonje u vlastitim analizama '(raz)govora u društvenoj interakciji' kao temeljnog polazišta i predmeta interesa.

U skladu s opisnom, induktivnom i  empirijskom orijentacijom Analize razgovora predmetom se cilja doktorande usmjeriti  na prepoznavanje sustavnog ustroja (raz)govorne interakcije pri čemu se  naglasak izričito stavlja na utemeljenost analiza na spontanim, izvornim podacima, a ne na intuiciji istraživača, tj. preranom teoretiziranju. Fokus je  „čiste“ analize razgovora, dakle,  na uočavanju obrazaca koji se ponavljaju u nizu slučajeva i načelu 'reda na svim razinama' ustroja govorne interakcije (Sacks 1965). Predmet upoznaje studente s konvencijama transkripcije kao temeljnog metodološkog postupka i osnove analize utemeljenom na načelu nemotiviranog promatranja s posebnim naglaskom na sustav koji je razvila Gail Jefferson, a  koji slovi za najrašireniji i općeprihvaćen, no podložan modifikacijama u specifične svrhe istraživača. Kroz niz zadataka utemeljenih na reprezentativnim primjerima iz utjecajnih studija daje se osnova za samostalno uočavanje temeljnih načela i mehanizama na temelju iščitavanja i tumačenja transkribiranih instanci govornih interakcija te uporabu konvencija transkripcije u budućem bavljenju analizom govorne interakcije. 

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

•  
• interpretirati temeljne strukture, načela organizacije i odlike ljudske razgovorne interakcije (susjedne parove, (pred)nizove, strategije popravaka, signale promjene govornika i dr.)kako u svakodnevnim, tako i u institucionalnim kontekstima, uzimajući u obzir uloge sudionika i potencijalne odnose moći između njih
• usporediti prednosti i nedostatke temeljnih postavki „čiste“ analize razgovora u odnosu na primijenjenu analizu razgovora te srodne lingvističke i nelingvističke discipline
• interpretirati primjere isječaka govorne interakcije transkribiranih korištenjem najraširenijeg i općeprihvaćenog sustava transkripcije, onog vertikalnog razvijenog od Gail Jefferson
• prepoznati alternativne načine transkripcije (u stupcima i u obliku partiture)
• kritički preispitati teorijske postavke i tvrdnje dobivene prethodnim analizama konverzacijskih fenomena oprimjerene transkribiranim primjerima i odgovarajućim izvornim snimkama
• samostalno prikupiti vlastiti korpus (snimanjem ili preuzimanjem iz postojećih izvora)te ga transkribirati koristeći simbole transkripcije

1. povijesni pregleda razvoja discipline iz njezinih temelja u etnometodologiji i sociologiji kao stremljenja njezinih začetnika Harveya Sacksa i Emmanuela Schegloffa ka 'novoj sociologiji’, no i iz praktičnih  institucionalnih pobuda; usporedba „čiste“ i primijenjene Analize razgovora

2. temeljni teorijski pojmovi i polazišta: načela i mehanizmi izmjene reda govorenja (susjedni parovi, conditional relevance)  postupci pregovaranja sudionika pri izmjenjivanju reda govorenja: pravilo ulančavanja po načelima nizanja izjava, ustroj nizova kao temeljnih  jedinica nizanja (sequence organization), prednizovi. postupci popravaka (repair sequences)

3. osnove transkripcije kao temeljnog metodološkog postupka; selektivna priroda transkripata, sustav Gail Jefferson; faze i postupci pri transkribiranju; organizacija transkripta (tipovi podataka, konvencije), formalni tipovi transkripata (vertikalni, u stupcima, u obliku partiture), algoritam za provedbu istraživanja u Analizi razgovora

4. mjesto i uloga institucionalnog diskursa u analizi govorne interakcije; (re)evaluacija temeljnih koncepata iz čiste analize diskursa i načini praktične primjene saznanja

predavanja, seminari i radionice, multimedija i mreža, samostalni zadatci

Aktivnost u nastavi, Kontinuirana provjera znanja, Pohađanje nastave, Seminarski rad

usmeno i pismeno

Ocjena iz predmeta oblikovat će se na temelju aktivnosti u nastavi (10 %) i srednje ocjene iz pisanih zadataka (40%) i ocjene seminarskog rada (50%).

Ocjena iz predmeta oblikovat će se na temelju aktivnosti u nastavi (10 %) i srednje ocjene iz pisanih zadataka (40%)  i  ocjene seminarskog rada (50%).

Obveze studenata

Izrada seminarskog rada na temelju transkripcije samostalno prikupljenog govorenog teksta (50%), predaja 3 zadanih pisanih zadataka s analizom/ transkripcijom zadanih primjera (40%), te redovito pohađanje nastave i sudjelovanje u diskusijama o predstavljenim primjerima (10%).

1. ten Have, Paul (2007). Doing Conversation Analysis: A Practical Guide (2nd edition). London: SAGE Publications
2. Sidnell, Jack (2010). Conversation analysis : An Introduction. Wiley Blackwell: Malden.
3. Lerner, Gene, H. (2004). Conversation Analysis: Studies from the first generation. Amsterdam-Philadelphia: John Benjamins Publishing Company.
4. Jefferson, Gail (2004). Glossary of transcript symbols with an introduction.U: Conversation Analysis: Studies from the First Generation (Gene H. Lerner, ur.), 13–31. Amsterdam / Philadelphia: John Benjamins.
5. Sacks, Harvey (1995). Lectures on Conversation, Volume I, II. Jefferson, Gail (ur.). Malden: Blackwell Publishing.
6. Ochs, Elinor (1979). Transcription as theory. U: Developmental Pragmatics (Ochs, Elinor, Bambi B. Schieffelin, ur.), 43–72. New York: Academic Press.

1. Antaki, Charles (2011). Applied Conversation Analysis: Intervention and Change in Institutional Talk. Hampshire- New York. Palgrave McMillan.
2. Richards, Keith, Paul Seedhouse (2005). Applying Conversation Analysis. Hampshire- New York. Palgrave McMillan.
3. Schegloff, Emmanuel. A., Harvey Sacks (1973). Opening up Closings. Semiotica 8:289–327.
4. Schegloff, Emmanuel A. (1968). “Sequencing in Conversational Openings.”American Anthropologist 70: 1075–1095

Studentska anketa.