Lingvistika javne komunikacije

Temeljni je cilj predmeta podučiti studente analitičkim lingvističkim postupcima kojima se prepoznaje uloga jezika u komunikaciji u javnim sferama života, s posebnim osvrtom na ulogu suvremenih komunikacijskih kanala kao što su Internet i društvene mreže. Naglasak će biti na uporabi kognitivno-lingvističkih metoda analize kojima se identificiraju i primjenjuju primarno verbalne, ali i multi-modalne (vizualne i jezične, npr. memovi, karikature) strukture kojima se oblikuje govoreni i pisani sadržaj.  Konačni je cilj osposobiti studente da kritički prosuđuju lingvističke strukture koje utječu na odnos govornika, publike, okoline i konteksta u jezičnoj uporabi te da stvaraju pretpostavke o mogućim obrascima ponašanja sudionika u jezičnom procesu na temelju analiziranih podataka. Aktivnim istraživačkim radom pri čemu bi analizirali određenu pojavu u javnom životu i kako je ona verbalizirana u raznim medijskim okvirima studenti bi stvarali portofolio tiskanih i audio-vizualnih materijala popraćen dnevnikom istraživanja koji bi bio temelj za grupne diskusije na satu te konačnu ocjenu.

Nakon uspješno završenoga predmeta studenti će moći:

• opisati pojam javne komunikacije, njezinih obilježja i tipova medija u kojima se pojavljuje
• primijeniti lingvističke metode pri analizi podataka
• kvalitativno analizirati prikupljeni korpus s primjerima iz javne komunikacije
• objasniti ulogu kognitivno-lingvističkih procesa u kodiranju i dekodiranju jezičnih poruka
• prepoznati strategije jezičnih korisnika u procesu manipulacije javnosti jezikom
• jasno argumentirati rezultate svoga istraživanja i na temelju njih izvedenih zaključaka
• primijeniti rezultate samostalnog istraživanja na čitanje, praćenje i kritički stav prema javnim medijima

Sadržaj predmeta strukturiran je oko središnjeg pojma uloge jezika u javnoj komunikaciji kao skupa komunikacijskih činova koji se ostvaruju u sferi javnosti. Studenti će naučiti opisivati samostalno prikupljene jezične oblike u kojima se jezik javne komunikacije ostvaruje s obzirom na tehnološke zadanosti njegova komunikacijskog kanala (televizija, radio, novine, Internet, društvene mreže) te će analizirati njihove sintaktičke, semantičke i pragmatičke osobitosti. Primjenom lingvističkih analitičkih metoda kao što su prikupljanje jezičnih podataka, njihovom organizacijom u određene baze podataka i korpuse, morfološkom, leksičkom i sintaktičkom analizom rezultata i njihovom primjenom u stvaranju pretpostavki o načelima javne komunikacije napravit će se pregled svih lingvističkih postupaka i potaknuti studente na samostalni rad na konkretnom jezičnom materijalu. Ovaj načelno deskriptivni pristup počivat će na kognitivno-lingvističkom modelu jezika koji će poslužiti kao teorijski okvir za proučavanje temeljnih kognitivno-lingvističkih procesa kao što su konceptualna metafora, metonimija i konceptualna integracija u procesu kodiranja i dekodiranja jezičnih poruka u raznim javnim komunikacijskim situacijama. Proučavat će se odnos jezika i moći unutar određenih medijskih diskursnih obrazaca (politički govori, izjave za tisak, panel-diskusije, intervjui, novinski članci, objave na društvenim mrežama) kako bi se uočile strategije u uporabi određenih tipova leksika kao sredstava manipulacije (frazemi, posuđenice, internacionalizmi, eufemizmi, disfemizmi, klišeji, parole) i motivacije za njihovu uporabu (pragmatička pozadina kao što je određivanje tipa govornog događaja, uporaba izravnih i neizravnih govornih činova, elemenata teorije uljudnosti, odnosa jezika i ideologije, odnosa jezika i kulture, stvaranja metaforičkih ideoloških okvira (framing) itd.). Uspoređivale bi se jezične tendencije u engleskom, hrvatskom i drugim jezicima te bi se analizirali njihovi međusobni odnosi i utjecaj javne komunikacije na njihovu interakciju.

predavanja, seminari i radionice, multimedija i mreža, samostalni zadatci

Aktivnost u nastavi, Istraživanje, Pohađanje nastave, Portfolio, Seminarski rad

usmeno i pismeno

Završna se ocjena temelji na istraživačkom portofoliju (razini originalnosti i dubini pristupa, relevantnosti prikupljenog materijala, argumentiranosti zaključaka i točnosti u jezičnom izražavanju) te izradi i objavi ili izlaganju znanstveno-istraživačkog rada.

Obveze studenata

Redoviti dolazak i sudjelovanje u nastavi, samostalno istraživanje, pisano izvješće i usmeno izlaganje s diskusijom o rezultatima istraživanja, izrada multimedijskog portfolija.

1. Adler, R. & Rodman, G. 2003, Understanding Human Communication, Oxford University Press, New York.
2. Bolognesi, M, M. Brdar & K. Despot (ur.). 2019. Metaphor and Metonymy in the Digital Age. Amsterdam: John Benjamins Publishing.
3. , Norman (2003). Language and Power (2nd edition). London: Longman.
4. Fang, I (1997) A History of Mass Communication. London. Routledge.
5. Kövecses, Zoltan (2006) Language, Mind and Culture A Practical Introduction. Oxford University Press.

1. Allan, Keith i Kate Burridge (2006) Forbidden Words. Taboo and the Censoring of Language. CUP.
2. Butsch, R. 2007. Media and public spheres, Palgrave Macmillan, Hampshire.
3. Dirven, René/Hawkins, Bruce/Sandikcioglu, Esra (ur.): (2001): Language and Ideology. Volume 1: Cognitive Theoretical Approaches, Amsterdam.
4. Lakoff, George (2008) The political mind. Why you can't understand 21st-century politics with an 18th-century brain. New York. Viking.

Praćenje i analiza kvalitete izvedbe nastave u skladu s Pravilnikom o studijima i studiranju i Pravilnikom o unaprjeđivanju i osiguranju kvalitete obrazovanja Sveučilišta.