Uvod u retorsku prozu: hrvatska dopreporodna propovijed

Cilj je kolegija upoznati studente sa žanrovskim i poetološkim značajkama propovijedi kao i sa statusom propovijedi u određenom književnom razdoblju unutar dijakronije hrvatske dopreporodne književnosti.

Nakon uspješno završenoga kolegija studenti će moći:

• definirati pojam nabožna književnost, a unutar nje i pojam propovijed,
• definirati obilježja i strukturne elemente propovijedi,
• razlikovati pojmove visoka/elitna književnost i pučka književnost,
• argumentirati pripadanje propovijedi pučkoj književnosti,
• razlikovati i opisati u propovijedi literarne ambicije (npr. barokni ornatus),
• analizirati na konkretnim književnim predlošcima strukture svakodnevice u propovijedima,
• samostalno napisati znanstveni rad o rukopisnoj propovijedi (transkribirati, opisati, interpretirati).

1. Uvod u kolegij.

2. Propovijed – pojam i tipologija: propovijed kao govoreno tumačenje, razjašnjenje kršćanskih istina ili evanđeoskih događaja; propovijed kao govor (lat. oratio) napisan ili izgovoren prema pravilima govorništva, odnosno govor (postila) izrečen nakon evanđeoskog čitanja (postila < lat. post illa verba – „nakon ovih riječi“), ali i razgovor (molitva) s Bogom (lat. praedicatio – objavljivanje, hvaljenje i proricanje; grč. homilia - razgovor). Hrvatski nazivi za propovijed (prodika, prodeka, predika, pridika, prodečtvo, čtenja, slovo, kapituli, duhovna besjeda, besida, pripovijedanje, povidanje, razgovor duhovni, odnosno propovijed). Tipologija propovijedi prema vremenu unutar liturgijske godine (nedjeljne propovijedi, propovijedi za svetačke i druge blagdane, korizmene), prema tematskoj usmjerenosti propovijedi (eshatološke, asketske, sentencijske, propovijedi koje tematiziraju kršćanski nauk), prema govornikovoj pripadnosti crkvenome redu (franjevačka, isusovačka, kapucinska propovijed).

3. Propovijed – struktura: propovijed započinje perikopom (ulomak iz Svetog pisma, koji se čita na svetoj misi i služi kao polazište za propovijed), nastavlja se izvedbenim dijelom, koji je formalno obično trodijelan (teza, antiteza, sinteza), ali u kojemu se može prepoznati tehnika antičkoga govora (uvod, pripovijedanje, dokazivanje, pobijanje protivnih tvrdnji i nazora, završetak i zaključna pouka).

4. Propovijed – prostor, vrijeme, recipijent, autor.

5. Propovijed – slušati, promišljati i gledati (teatralnost).

6. Propovijed do kraja 15. stoljeća – eshatološke teme (Sveti Metod).

7. Propovijed 16. stoljeća – razjašnjenje kršćanskih istina, vrijeme krize (pojava protestantizma) (Antol Vramec).

8. Propovijed 17. stoljeća – kontrastna podvojenost na dobro i zlo, ali poželjna i duhovitost, i iznenadnost, i paradoks, i začudnost, odnosno bitne značajke visokohijerarhiziranih baroknih žanrova (Matija Divković, Juraj Habdelić, Ivan Bilostinac...).

9. Propovijed 18. stoljeća – stilski pluralizam i težnja prema jednostavnosti i razumljivosti (Ardelio Della Bella, Štefan Zagrebec, Jerolim Filipović, Bernardo Zuzorić, Juraj Mulih, Filip Lastrić, Hilarion Gašparoti, Đuro Rapić...).

predavanja, seminari i radionice, samostalni zadatci

Aktivnost u nastavi, Seminarski rad, Usmeni ispit

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz seminarskog rada i ocjena iz završnoga usmenog ispita: 20% konačne ocjene čini ocjena iz seminarskog rada, a 80% konačne ocjene čini ocjena iz završnoga usmenog ispita.

Redovito pohađanje nastave, aktivno sudjelovanje u nastavi, seminarski rad, usmeni ispit

1. Josip Bratulić, Hrvatska propovijed od svetoga Metoda do biskupa Strossmayera, predgovor u: Hrvatska propovijed, priredio Josip Bratulić, Erasmus, Zagreb, 1996, str. 5–12.
2. Josip Bratulić, Janez Svetokriški i suvremena mu hrvatska barokna propovijed, u: Zbornik o Janezu Svetokriškem: prispevki s simpozija v Vipavskem Križu, uredili Jože Pogačnik i Jože Faganel, Dela SAZU, 49/6, Ljubljana, 2000, str. 63–75.
3. Aron Gurevič, Problemi narodne kulture u srednjem veku, prevela s ruskog Lidija Subotin, Grafos, Beograd, 1987.
4. Stjepan Damjanović, Korizmene propovijedi Broza Kolunića, Croatica, IX, 11–12, Zagreb, 1978, str. 33–51.
5. Žan Delimo (Jean Delumeau), Greh i strah: stvaranje osećanja krivice na Zapadu od XIV do XVIII veka, I, II, Novi Sad, 1986.
6. Divna Zečević, Strah Božji: hrvatske pučke propovijedi 18. stoljeća, Izdavački centar Otvorenog sveučilišta u Osijeku i Institut za etnologiju i folkloristiku, Osijek, 1993.
7. Zlata Šundalić, Životinjski svijet u propovijedima Štefana Zagrepca, Bogoslovska smotra, LXXVIII, 1, Zagreb, 2008, str. 171–205.
8. Franjo Pajur, Štefan Zagrebec i barokna propovjedna književnost, Kaj, XXXVII, 6, Zagreb, 2004, str. 33–59.

1. László Hadrovics, Štefan Zagrebec – kajkavski umjetnik kompozicije i stila, Hrvatski dijalektološki zbornik, br. 6, Zagreb, 1982, str. 169–179.
2. Hrvojka Mihanović-Salopek, Iz duhovnog perivoja, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
3. Zbornik o Josipu Banovcu: zbornik radova sa znanstvenog skup »Josip Banovac i homiletička književnost«, urednik Alojz Jembrih, Gradska knjižnica »Juraj Šižgorić« – Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2004.

Studentska anketa