Povijest svjetske dramske književnosti i kazališta

Unatoč postmodernim pokušajima dokidanja velikih kanona pa tako i velikih epoha koje se izmjenjuju u dijakroniji povijesti našega kulturnoga kruga, one su i dalje vrlo važni pokretači povijesnog razvoja kazališta, a što je još važnije, razumijevanja suvremenosti. Upravo je zato cilj kolegija pokazati i analizirati nastajanje epoha te umjetničko-društvenih silnica koje oblikuju kazališni model nekog vremena. Komparativnom analizom pojedinih elemenata toga modela (od profesija do raznih konvencija) pokazuje se ne samo dijakronijske paradigme razvoja kazališnih epoha nego i međusobni utjecaji i kontrasti a sve na primjeru analize paradigmatskih dramskih i teorijskih djela za pojedinu epohu.

Nakon uspješno završenoga kolegija studenti će moći:

• prepoznati stupanj razvoja pojedine konvencije,
• opisati kazališne i dramske konvencije epohe,
• analizirati nastanak epoha i silnica (društvenih, umjetničkih) koje oblikuju kazališni model nekoga doba,
• vrednovati današnji kanon u svjetlu utjecaja prošlih epoha,
• analizirati pojedinačno djelo stavljajući ga u kontekst epohe i njezina kazališta,
• sprovesti komparatističku analizu dijakronijske paradigme razvoja kazališnih epoha, međusobnih utjecaja i kontrasta te utjecaj na današnju epohu.

Kolegij obuhvaća povijest dramske književnosti kao književnog roda zapadnoeuropskoga civilizacijskoga kruga prikazujući razvoj drame kroz kronološku smjenu epoha od početaka (antika) do najsuvremenijih događanja 20. stoljeća. Analizom važnijih djela pojedine epohe dobiva se i prikaz razvoja pojedinih žanrova. Kolegij prikazuje i utjecaj razvoja teorijske misli (važnijih poetika – Aristotel, Boileau, Brecht itd.), kao i utjecaj teatarskoga (utjecaj razvoja kazališnih izvedbi na dramu), društvenoga (utjecaj promjene društvenog sustava – komunizam – socrealizam), kulturnoga (utjecaj filmske tehnike na formu drame) i znanstvenog (utjecaj drugih znanosti – psihoanaliza, Lacan) razvoja na dramu. Povezanost drame i njezinih oblika s izvedbenim uvjetima kazališta.

Sadržaj tematskih jedinica kolegija:

Uvod: definicija pojma, žanrovska podjela i najava kolegija.

Antika: Stara Grčka – početci, tragedija (Eshil, Sofoklo, Euripid), komedija (Aristofan, Meandar, mim); Rim – tragedija (Seneka), komedija (Plaut, Terencije); teorija – Aristotel, O pjesničkom umijeću.

Srednji vijek – religiozno kazalište (misteriji, mirakuli, moraliteti).

Renesansa: Italija – komedija erudita (Machiavelli), komedija dell᾿arte; Engleska – elizabetinsko doba i William Shakespeare.

Barok i klasicizam – 17. stoljeće: Francuska – tragedija (Corneille, Racin), komedija (Molière); Španjolska – Zlatni vijek (Lope De Vega i Calderon); Njemačka – weimarska klasika (Goethe, Schiller); teorija: Nicolas Boileau, Pjesničko umijeće.

Romantizam: V. Hugo Hernani, A. Dumas.

Realizam – 19. stoljeće: naturalizam (G. Hauptman).

Dvadeseto stoljeće: Europa (od avangarde, egzistencijalizma, nadrealizma, simbolizma i teatra apsurda do postmoderne, »nove europske drame« i post-dramskog kazališta).

predavanja, seminari i radionice, terenska nastava, mentorski rad, samostalni zadatci

Aktivnost u nastavi, Seminarski rad, Usmeni ispit

U oblikovanju konačne ocjene uzimaju se u obzir ocjena iz aktivnosti u nastavi, ocjena iz sudjelovanja na terenskoj nastavi, ocjena iz pisanog rada i ocjena iz završnoga usmenog ispita: 15% konačne ocjene čini ocjena iz aktivnosti u nastavi, 15% ocjene čini ocjena iz sudjelovanja u terenskoj nastavi, 20% ocjene čini ocjena iz pisanog rada, a 50% ocjene čini ocjena iz završnoga usmenog ispita.

Za svaku tematsku jedinicu studenti moraju prije proći zadanu literaturu (obvezna literatura – zadana poglavlja iz teorijske literature i zadane drame) o kojoj se diskutira na satu. Tijekom kolegija pišu jedan pisani rad koji prema studentskom izboru obrađuje neku od tema vezanih uz osnovni sadržaj kolegija, ali na temelju dodatne literature. Studenti su obvezni sudjelovati u terenskoj nastavi: odlazak na jednu predstavu nakon koje slijedi pisana ili usmena komparatistička analiza odnosa drame i kazališnih konvencija.

Teorija:

1. Aristotel, O pjesničkom umijeću, Zagreb, 2005.
2. Silvio DʼAmico, Povijest dramskog teatra, Zagreb, 1972.
3. Siegfried Melchinger, Povijest političkog kazališta, Zagreb, 1989.
4. Patrice Pavis, Pojmovnik teatra, Antibarbarus, Zagreb, 2004.
5. Boris Senker, Redateljsko kazalište, Zagreb, 1977.
6. Milivoj Solar, Povijest svjetske književnosti, Zagreb, 2003.

Lektira:

1. Eshil, Okovani Prometej
2. Sofoklo, Antigona, Kralj Edip
3. Euripid, Medeja
4. Aristofan, Ptice
5. Plaut, Zgoda o ćupu ili škrtac
6. Muka Spasitelja našega
7. M. Držić, Dundo Maroje
8. W. Shakespeare, Hamlet, Oluja
9. P. Corneille, Cid
10. J. Racin, Fedra
11. Moliere, Umišljeni bolesnik
12. Calderon, Život je san
13. J. W. Goethe, Faust
14. F. Schiller, Razbojnici
15. M. Gorki, Na dnu
16. A. P. Čehov, Tri sestre, Višnjik
17. H. Ibsen, Nora ili Lutkina kuća
18. L. Pirandelo, Šest lica traže autora
19. A. Jary, Kralj Ubu
20. S. Beckett, U očekivanju Godota
21. B. Brecht, Majka Courage i njezina djeca
22. H. Müller, Hamletmachine
23. Georg Buchner, Woyzeck
24. P. Brook, Prazan prostor
25. S. Kane, 4.48 Psihoza

1. Marko Apollonio, Povijest komedije dell’arte, Zagreb, 1985.
2. Antonin Artaud, Kazalište i njegov dvojnik, Zagreb, 2000.
3. Nikola Batušić, Povijest hrvatskog kazališta, Zagreb, 1978.
4. Marijan Bobinac, Uvod u romantizam, Zagreb, 2011.
5. Nicolas Boileau, Pjesničko umijeće, Zagreb, 1975.
6. Bertolt Brecht: Dijalektika u teatru, Beograd, 1979.
7. Oscar G. Brockett, History of the Theatre, Boston, 2002.
8. Marvin Carlson, Performance. A Critical Introduction, London, 1996.
9. Marvin Carlson, Kazališne teorije 1 ,2, 3, Zagreb, 1994–1997.
10. Jean Divignaud: Sociologie du theatre (Sociologija pozorišta), Beograd, 1978.
11. Martin Eslin, The Theatre of the Absurd, London, 1961.
12. Francis Fergusson, The Idea of Theatre, Princeton, 1972.
13. Mark Fortier, Theory/Theatre. An Intorduction, London, 2002.
14. John Gassner, Directions in Modern Theatre and Drama, New York, 1966.
15. Ronald Harwood, All the World's a Stage, London, 1984.
16. Victor Hugo, Preface de Cromwell (predgovor drame Cromwell), Paris, 1949.
17. Volker Klotz, Zaprta in odprta forma v drami, Ljubljana, 1996.
18. Jan Kott, Shakespeare naš suvremenik, Sarajevo, 1990.
19. Jean Luc-Lagarce, Theatre et Pouvoir en Occident, Paris, 2000.
20. Radoslav Lazić – Dušan Rnjak (ur.), Estetika modernog teatra, Beograd, 1976.
21. Hans-Thies Lehman, Postdramsko kazalište, Zagreb – Beograd, 2004.
22. G. Lessing, Hamburška dramaturgija, Zagreb, 1950.
23. Zdneko Lešić (ur), Teorija drame kroz stoljeća I, II, III, Sarajevo, 1990.
24. Walter J. Meserve, An Outline History of American Drama, New York, 1994.
25. Mirjana Miočinović (ur.), Drama: rađanje moderne književnosti, Beograd, 1975.
26. Čezare Molinari (Cesare Molinari), Istorija pozorišta, Beograd, 1972.
27. Robert Pignare, Historie du theatre, Paris, 1999.
28. Patrice Pavis, Dictionaire du Theatre, Paris, 1997.
29. Cvijeta Pavlović, Uvod u klasicizam, Zagreb, 2011.
30. Francesco Saverio Perillo, Hrvatska crkvena prikazanja, Split, 1978.
31. Manfred Pfister, Drama: teorija i analiza, Zagreb, 1998.
32. Richard Southern, The Seven Ages of Theatre, New York, 1961
33. Bernard Salle, Histoire du Theatre, Paris, 1990.
34. Boris Senker, Hrvatska drama 20 stoljeća, I dio, Split, 1989.
35. Boris Senker, Uvod u suvremenu teatrologiju I, Zagreb, 2010.
36. The 4th European Theatre Forum 1999 – Writing for the Theatre Today, tematski broj časopisa Le théâtre, br. 11, Pariz, 2000.
37. William Tydeman, The Theatre in the Middle Ages, Cambridge, 1978.
38. Josip Užarević (ur.), Romatizam i pitanja modernog subjekta, Zagreb, 2008.
39. Raymond Williams, Drama od Ibsena do Brechta, Beograd, 1979.
40. Jack Watson – Grant McKernie, A Cultural History of Theatre, New York, 1993.
41. Edwin Wilson – Alvin Goldfarb, Living Theatar: A History, Boston, 2004.

Studentska anketa