Suvremena znanost o prevođenju

Glavni cilj kolegija je pružiti studentima teorijsku osnovu za prevođenje kao transkulturalni međujezični konvencionalni komunikativni čin za koji prevoditelj preuzima odgovornost. Taj glavni cilj podrazumijeva oslobađanje od laičke trivijalne predodžbe o prevođenju prema kojoj svatko tko zna neki strani jezik automatski zna i prevoditi, pa je dostatna pretpostavka uspješnog prevođenja intenzivan jezični trening, npr. preddiplomski studij dotičnog stranog jezika. Iako je visoka jezična kompetencija nužan preduvjet uspješnog prevođenja, cilj kolegija je senzibilizirati studente za kulturološke, etičke i političke implikacije prijevoda odnosno njihovih normi koje su isto toliko važne za funkcioniranje prijevoda kao i jezična besprijekornost. Cilj kolegija je također i stvoriti kod studenata svijest o nužnosti profesionalizacije prevođenja u svrhu očuvanja gospodarskih i kulturnih interesa države i nacije.

Po završetku nastave iz navedenog kolegija student će moći:

• protumačiti  prevođenje kao odgovoran transkulturalni međujezični konvencionalni komunikativni čin
• razlučiti kulturološke, etičke i političke implikacije prijevoda odnosno njihovih normi
• prihvatiti nužnost profesionalizacije prevođenja
• analizirati doprinos pojedinih teorija prevođenja odnosno paradigmi u znanosti o prevođenju
• prihvatiti relevantnost znanosti o prevođenju

Sadržaji kolegija su: prevođenje kao sveprisutni globalni fenomen u suvremenom svijetu; prevođenje kao gospodarstveni faktor; prevođenje kao konstitutivni faktor nacionalne kulture (vanjska prezentacija nacionalne kulture s povratnim efektom njezina statusnog pozicioniranja, prezentacija stranih kultura na domaćem jeziku i dinamika njihove asimilacije u nacionalnoj kulturi); prevođenje kao konvencionalizirana međujezična transkulturalna interakcija (društvena prihvaćenost odnosno prihvatljivost te ograničenost na konkretne partnere u interakciji kao mogući kriteriji za konvencionalnost prijevoda, prevoditelji kao kulturni eksperti i posrednici među grupama i pojedincima s različitom kulturnom pozadinom); prevođenje u svjetlu spleta interesa i moći zainteresiranih partnera (autora, nalogodavca prijevoda, prevoditelja i adresata); relativni karakter ekvivalentnosti polaznog teksta i prijevoda; proces prevođenja: dekonstrukcija polaznog teksta, tehnička redakcija, produkcija paralelnog teksta na ciljnom jeziku.

predavanja, seminari i radionice

Kolokvij, Pohađanje nastave, Usmeno izlaganje

Konačna ocjena se oblikuje po formuli: (prosječna ocjena iz 2 kolokvija x 0,8) + (usmena prezentacija x 0,2)

Npr. ako student ostvari 75 bodova na prvom kolokviju, 85 bodova na drugom kolokviju i 90 bodova iz usmene prezentacije:

(75 + 85) : 2) x 0,8 =  80 x 0.8 =  64;    90 x 0,2 = 18;    64 + 18 = 82

Dakle, prosječna ocjena iz 2 kolokvija (80 bodova) množi se s 0,8 jer je udio kolokvija u konačnoj ocjeni 80%.

Ocjena iz usmene prezentacije (90 b.)  množi se s 0,2 jer je udio te ocjene u konačnoj ocjeni 20%. Zbrajanjem dobivamo konačnu ocjenu, u ovom slučaju 82 boda.

Korektivni faktor ocjene, npr. ako je student između ocjene vrlo dobar i izvrstan, bit će ukupna aktivnost studenta u okviru kolegija.

1. Prunč, Erich (2005): Einführung in die Translationswissenschaft. Band 2. Graz: Institut für Translationswissenschaft.
2. Snell-Hornby, Mary et al., Hrsg. (1999): Handbuch Translation. Tübingen: Stauffenburg.

ili:

1. Snell-Hornby, Mary / Pöchhacker, Franz / Kaindl, Klaus, eds. (1994): Translation Studies. An Interdiscipline. Amsterdam / Philadelphia: Benjamins.
2. Gentzler, Edwin (1993): Contemporary Translation Theories. London / New York: Routledge

1. Lefevere, André (1992): Translation, Rewriting, and the Manipulation of Literary Fame. London / New York: Routledge (Translation Studies)
2. Prunč, Erich / Stachl-Peier, Ursula, eds. (1994): Eectronics & translation. Graz: Selbstverlag.
3. Wright, Sue Ellen / Wright, L., eds. (1993): Scientific and Technical Translation. Amsterdam / Philadelphia: Benjamins.